Odluku su donijeli predsjedatelj Povjerenstva Zoran Mikulić te članovi Faruk Kapidžić i Anđelina Ošap Gaćanović.

Guča Gora smjestila se na obroncima Vlašića, 10-ak kilometara sjeveroistočno od Travnika, na nadmorskoj visini od oko 700 metara. Riječ o „klasičnom“ franjevačkom samostanu koji je za vrijeme Osmanlija izgrađivan podalje od velikih gradova, ali ipak dovoljno blizu. Premda je prošlo stoljeće i pol od izgradnje samostana, pogled na zdanje iz daljine ostao je kao i na starim slikama. Samo asfalt, modernije kuće i zvuci osobnih automobila te poljoprivrednih strojeva remete idiličnu sliku toga kraja koji krasi neoromanička crkva s dvama zvonicima. Nekoć je postojala crkva s jednim zvonikom koja je u rekonstrukciji zamijenjena novim Vancaševim projektom prije nekih 120 godina.

Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori osobito je radio tada nadasve poznati fra Marijan Šunjić koji je dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zdanje. Građen je po uzoru na tradicionalnu arhitekturu toga tipa: tri stambena krila zajedno s crkvom zatvarala su samostanski klaustar. Nakon izgradnje to je bilo najveće zdanje u Bosni, a isticalo se i svojom ljepotom jer je 58 stupova okruživalo klaustar, zgrada je bila dvokatna, bijela i čista, a okolo su se nalazile zeleni vrtovi, njive i gajevi. Odmah po izgradnji u samostan je smješteno niže franjevačko učilište, a kasnije i franjevačka gimnazija (probandat) te jedno vrijeme novicijat.

Novinarska ekipa Katoličkog tjednika bila je u Gučoj Gori u nekoliko navrata, a posljednji put 2016., kada smo snimili i video reportažu koju možete pogledati na njihovom Youtube kanalu.