Sarajevo, (IKA/KTA) – U organizaciji Postulature sl. Božjega Josipa Stadlera u dvorani Katoličkoga školskog centra Sv. Josip u Sarajevu predstavljeni su 8. studenoga dokumentarni filmovi o sl. Božjemu Josipu Stadleru i sl. Božjemu Petru Barbariću. Filmove je snimila Hrvatska televizija u serijalu Duhovni velikani Crkve u Hrvata, u sklopu projekta religijske kulture Hrvatske televizije, kojemu je glavni urednik o. Tonči Trstenjak, DI. Redatelj filma je Ninoslav Lovčević, a producent je Josip Pupovac. Filmovi traju po 40 minuta te bogatim sadržajem prikazuju osnovne crte duhovnosti, života i rada dvojice duhovnih velikana s područja BiH.
Postulator u kauzi sl. Božjega Josipa Stadlera dr. Pavo Jurišić zahvalio je svima koji su radili na ostvarenju ta dva važna projekta, a gledateljstvo je pljeskom popratilo prvo prikazivanje dokumentarnih filmova. Nazočni su bili i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. O samom projektu nakon promocije govorio je dr. Trstenjak, istaknuvši da HTV i na ovaj način želi pratiti i Katoličku crkvu u hrvatskom narodu u BiH, jer je riječ o pripadnicima istoga naroda koji živi u dvije države i u prilikama kakve jesu. Kardinal Puljić zahvalio je gostima iz Zagreba koji su prepoznali veličinu nadbiskupa Stadlera i sveti život mladića Petra Barbarića te su i na taj način pridonijeli da se o njima govori.
Sl. Božji dr. Josip Stadler, prvi pastir mjesne Crkve vrhbosanske, došao je u Sarajevo nakon što je u BiH godine 1881. obnovljeno redovito crkveno ustrojstvo nakon višestoljetne otomanske vladavine. Od svojih 75 godine života, nadbiskup Stadler je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji odnosno u Sarajevu proveo 36 godina te ostavio duboki trag na tim prostorima. O njegovim djelima svjedoče brojne velebne građevine, knjige i spisi, a njegov duhovni život prepoznatljiv je po ispunjenosti molitvom, žrtvom, marljivim radom i nadasve brigom za siromašne. U tijeku je dijecezanski postupak za njegovo proglašenje blaženim.
Sl. Božji Petar Barbarić je kao dječak došao iz hercegovačkog mjesta Klobuka u Nadbiskupsko sjemenište i gimnaziju u Travniku u kojem je slušao o Stadlerovoj veličini te je i sam nastojao provoditi snažan duhovni život. Mnogi su ga zamijetili i prepoznali kao osobu posebnog Božjeg odabranja. Pri kraju gimnazije u travnju 1897. jaka prehlada prešla je u tada neizlječivu bolest tuberkulozu od koje je i umro. Glas o njegovu svetom životu ubrzo se proširio Lašvanskom dolinom, cijelom BiH, a zatim i po svim zemljama i pokrajinama gdje žive hrvatski katolici.
Novija povijest, nakon II. svjetskog rata, njihove je živote i djela zavila šutnjom. Komunističke vlasti su nakon II. svjetskog rata oduzele i prisvojile veliki dio onoga što je nadbiskup Stadler sagradio, odnosno zgrade u kojima su se nalazile razne ustanove pa čak i sirotišta. Komunistima je smetalo i dolaženje vjernika na Barbarićev grob u zgradi sjemeništa i gimnazije u Travniku, koju su oduzeli te sjemenišnu crkvu pretvorili u sportsku dvoranu. Tijelo Petra Barbarića su sklonili i izmislili lažne priče o njegovu nestanku. Barbarićevi zemni ostaci poslije su pronađeni te pohranjeni u sjemenišnu crkvu u Travniku, gdje se svakog četvrtka okupljaju brojni vjernici.