Sarajevo, (IKA/KTA) – Vrhbosanska katolička teologija u Sarajevu priredila je 27. studenoga kolokvij na temu “Religijske zajednice u BiH i sekularno društvo”. Na početku susreta u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu sve je pozdravio dekan Vrhbosanske katoličke teologije dr. Marko Josipović, koji je izrazio nadu i želju da s kolokvija svatko ponese poneku spoznaju više koja će biti na dobrobit svakoga čovjeka. Izlagalo je zatim sedam predavača. Dr. Stipe Tadić, sociolog religije i znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti “Dr. Ivo Pilar” iz Zagreba, govorio je o karakteristikama društva u BiH, poglavito iz mozaičke religijske perspektive. Napomenuo je kako odnos između religijskih zajednica i društva star koliko je i sam čovjek, te će obilježiti i budućnost. Ustvrdio je kako građani BiH trebaju napustiti traganje za jednom vrstom zajedničkog identiteta, te se dati na izgradnju “zajedničkog krova u kojem će se njegovati princip komplementarnosti”.
Dr. Khaled Akasheh i mr. Ishak Alešević iznijeli su iskustva vjernika u vjerski miješanim sredinama. Dr. Akasheh, koji kao svećenik djeluje u odsjeku za islam Papinskog vijeća za međureligijski dijalog u Vatikanu, govorio je o islamu i “toleriranim” religijama, pri čemu je istaknuo kako problem odnosa koje treba uspostaviti sa Židovima i kršćanima, prisutnim na arapskom poluotoku, postoji već od početaka islama te je bio sve naglašeniji uz širenje islama preko džihada. Zbog toga je od 10. do 17. st. opadala uloga i utjecaj kršćana. Na kraju je napomenuo kako postoje dva glavna razloga socijalne nevolje, ne samo za kršćane, nego i za široke slojeve stanovništva na Srednjem istoku. Riječ je o političkom i kulturalnom razvoju arapskih društava kojemu je svojstveno da ne prianja dovoljno uz načela laičnosti i demokracije, te njegovom ponovnom uranjanju u proces islamizacije.
Imam iz Mannheima Ishak Alešević govorio je o iskustvu muslimana u europskim zemljama. Napomenuo je kako doseljenici u zapadne zemlje najčešće dolaze iz bivših nedemokratskih zemalja. Stoga, je po njegovu mišljenju, islam dužan dati svoje odgovore koje pred njega postavlja moderno društvo i svijet u kojem živi. “Premda su suočeni s nizom problema na onim područjima gdje su u manjini, oni sve više osjećaju potrebu gradnje nove ekumene”, rekao je mr. Alešević. Nakon završetka prvog dijela programa uslijedila su pitanja sudionika te kraća rasprava.
U drugom dijelu susreta o novom zakonu o vjerskim pravima u BiH govorio je dr. Tomo Vukšić, profesor više kolegija na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Podsjetio je kako je početkom 2004. u BiH usvojen Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica koji će se primjenjivati na cijelom području BiH. Taj zakon postavlja državu u sustav koordinirane odvojenosti prema kojemu niti jedna zajednica niti ijedna vjera ne može postati državna, ali su im svima zajamčena prava. Kako je napomenuo dr. Vukšić, ostvarenje proglašenih prava, odnosno njihovo zaživljavanje “ius in re”, postići će se tek kad spomenuti Zakon zaista bude dosljedno primjenjivan, pri čemu je dodao kako je velika novost da su religijske zajednice, koje su do sada bile “izvan zakona”, prešle u stanje javnog prava.
O vjerskim zajednicama u BiH, njihovim potrebama i perspektivama govorio je zahumsko-hercegovački episkop Grigorije iz Trebinja. On je, između ostalog, ustvrdio kako rat, koji je bjesnio i ostavio velike posljedice na sve narode, nije jedino što te narode povezuje, što je i taj kolokvij uvelike pokazao. Profesor i dekan na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Enes Karić o toj je temi progovorio sa stajališta islamske zajednice. Istaknuo je kako religijske zajednice i sekularno društvo treba staviti u relaciju “i”, a nikako u relaciju “ili”, kazavši kako religijske zajednice u BiH ne trebaju strahovati od sekularnog društva, već mu se otvoriti kako su to učinile zemlje zapadne Europe.
Sa stajališta Katoličke crkve predavanje je održao pomoćni vrhbosanski biskup i profesor kanonskog prava na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji dr. Pero Sudar. Biskup Sudar je napomenuo kako Katolička crkva ne zazire od odvojenosti Crkve i sekularnog društva, ali ona traži da BiH bude država u kojoj će se katolici osjećati sigurno i priznato, te će im biti zajamčena sva njihova prava i obveze u svim dijelovima BiH. Provedba tog zakona je, po biskupovim riječima, obveza, a ne milost.