Istina je prava novost.

Sarajevo: Međunarodni znanstveni simpozij profesora teologije

Na Simpoziju koji je imao za temu "Kršćanstvo i islam" ravnomjerno su bili zastupljeni katolički i islamski teolozi koji su otvoreno, jasno, ali uvijek konstruktivno razmatrali i najosjetljivije teme

Sarajevo, (IKA) – U Sarajevu je 11. i 12. travnja održan XXXI. međunarodni znanstveni simpozij profesora teologije, koji svake godine organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Domaćini ovogodišnjega simpozija, na temu “Kršćanstvo i islam”, bili su Vrhbosanska katolička teologija, Franjevačka teologija i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
Otvarajući simpozij dekan zagrebačkoga KBF-a dr. Zdenko Tenšek zahvalio je “trima vodećim teološkim akademskim ustanovama grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine za gostoprimstvo”, istaknuvši osobito kako su “približavanje, uzajamno poznavanje, dijalog, religijski poziv na mir i suradnju danas više nego ikad potrebni. To je zajedničko uvjerenje koje želimo potvrditi”.
Pozdravnu riječ i srdačnu dobrodošlicu svim sudionicima Simpozija uputio je vrhbosanski pomoćni biskup dr. Pero Sudar, a vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u pismu “eminentnom skupu” poželio je “Božji blagoslov i uspjeh”.
Simpozij se održavao na više teoloških institucija i lokacija u Sarajevu: započeo je na Vrhbosanskoj teologiji, nastavio se na Fakultetu islamskih nauka i na Bošnjačkom institutu, a završio je na Franjevačkoj teologiji. Bio je tako koncipiran da su na četiri relevantne i aktualne teme govorili po jedan katolički i jedan islamski teolog. Temu “‘Slike’ o kršćanstvu kod muslimana i o islamu kod kršćana tijekom povijesti i danas” obradili su mr. Tomislav Kovač i mr. Dževad Hodžić. Na temu “Kršćanstvo i islam u suvremenom globalizacijskom procesu: između rivalstva i suradnje” izlagali su dr. Mile Babić i dr. Enes Karić. “Prisutnost i položaj kršćana u zemljama s muslimanskom i muslimana u zemljama s kršćanskom većinom – doktrinarni pristupi i činjenično stanje – (ne)primjerenost i(li) (ne)primjenjivost načela reciprociteta?” obradili su dr. Mato Zovkić i dr. Ismet Bušatlić, dok su temu “Temeljna teološko-praktična načela za suživot kršćana i muslimana (s konkretizacijom za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)” predstavili dr. Franjo Topić i mr. Ferid Dautović.
Simpozij, koji je ove godine okupio više od 90 profesora teologije i drugih sudionika, održan je u vrlo konstruktivnom ozračju. To je prvi put u povijesti da su organizator ovih simpozija, najstarija i najveća visokoškolska teološka ustanova Crkve u Hrvata – Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, i najznačajnija islamska teološka ustanova na u Bosni i Hercegovini i šire – Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, zajedno surađivali u ostvarenju programa Simpozija, na bazi ravnomjerne zastupljenosti katoličkih i islamskih teologa.
Uz predavanja, simpozij je bio bogat zanimljivim, kvalitetnim i zrelim raspravama sudionika. Otvoreno, jasno, ali uvijek konstruktivno razmatrane su i najosjetljivije teme. Istinu ne treba izobličavati. Odnos između kršćana i muslimana uvelike je opterećen prošlošću, uzajamnim nepoznavanjem i predrasudama. Ipak, u novije doba, zahvaljujući i razvoju orijentalistike, na Zapadu se razvija objektivniji pogled na islam i islamsku kulturu. Rađa se i kršćanska islamologija, koja u islamu gleda prvenstveno ostvarenje blagoslova kojeg je Bog uputio Jišmaelu, tj. Arapima, preko zajedničkog praoca Abrahama (usp. Post 17, 20). I u svjetskom se islamu sve više zamjećuju pozitivni pristupi prema kršćanstvu, istina različito u različitim dijelovima svijeta.
Pokoncilski pape, osobito Ivan Pavao II., pridaju veliku važnost međureligijskom dijalogu, pa tako i dijalogu s islamom, polazeći od zajedničke abrahamovske duhovne baštine. Papa Benedikt XVI., čini se, veći naglasak stavlja na dijalog među kulturama i civilizacijama, utemeljen na općim humanističkim vrijednostima, usredotočenim na dostojanstvo čovjeka. Islamsko-kršćanski dijalog danas nije usmjeren na uvjeravanje ili obraćenje drugoga, nego na bolje međusobno upoznavanje, obogaćivanje vlastitoga vjerničkog, poglavito duhovnog iskustva kroz vjeru i duhovnost drugoga te na zajedničko djelovanje za dobrobit čovjeka i čovječanstva. Takav preokret nosi sa sobom brojne hermeneutičke izazove.
Jedna od bitnih pretpostavki razumijevanja islama i kršćanstva jest i spoznaja o njihovoj višeslojnosti i unutarnjoj složenosti i raznovrsnosti, što zahtijeva primjeren višeslojan i kompetentan pristup kojemu će biti strana površnost i ideologijski interes.
Konstatirano je, među ostalim, i to, da je položaj kršćana u zemljama s muslimanskom većinom objektivno teži od položaja muslimana u zemljama s kršćanskom većinom. No, okolnost da i muslimani u zemljama s kršćanskom većinom i kršćani u zemljama s muslimanskom većinom, daju prednost i povjerenje sekularnim društvenim i političkim opcijama, primjerice prilikom izbora, upućuje među ostalim i na to da je kršćanima lakše opstati i ostvarivati svoja ljudska i vjerska prava u sekularnom nego li u islamskom društvenom okviru, kao što i muslimani nalaze manje prostora za svoj život i djelovanje u tzv. kršćanskom nego li u sekularnim društveno-političkom konceptu. Premda te činjenice počivaju na mnogim i različitim uzrocima, one ipak propitkuju i autentičnost deklarirane tolerancije i vjerske slobode u kršćanstvu i islamu. Često se prezentira i deklarira tolerantni odnos prema drugim religijama samo na razini teoretskog nauka, Kur’ana i Biblije, a ne čini se dovoljno da se on ostvari i zaživi u konkretnosti lokalnih zajednica.
Općenito uzevši, odnos kršćanstva i islama u svijetu i kod nas sve se manje događa po modelu rivalstva i uzajamnog suzbijanja (ili mi – ili vi) a sve više po modelu tolerancije, dijaloga i suradnje, na onim područjima na kojima je to moguće (i mi – i vi), a takvih područja suradnje je uistinu mnogo.
U sklopu kulturološko-rekreativnog dijela Simpozija sudionici su posjetili Vrelo Bosne i franjevački samostan u Kreševu. U povezanosti sa simpozijem u utorak 10. travnja u prostorijama Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu, održana je i sjednica Europskog društva za katoličku teologiju. U predsjedanju i moderiranju smjenjivali su predstavnici sljedećih teoloških ustanova: dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu dr. Tomislav Zdenko Tenšek, dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu dr. Marinko Vidović, dekan KBF-a Sveučilišta u Osijeku dr. Nikola Dogan, dekan Vrhbosanske teologije u Sarajevu dr. Anto Ćosić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu dr. Mile Babić, Predstojnik teologije u Rijeci dr. Ivan Šporčić i dekan Fakulteta islamskih nauka dr. Enes Karić.
Pripremu i provedbu Simpozija zajednički su koordinirali dr. Jure Zečević i mr. Dževad Hodžić.

.