Sarajevo, (IKA/KTA) – Pod predsjedanjem vrhbosanskog nadbiskupa metropolita kardinala Vinka Puljića održan je 3. prosinca u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s franjevačkim provincijalima u BiH. Uz kardinala Puljića, na susretu su sudjelovali dopredsjednik BK BiH biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar, generalni vikar Banjolučke biskupije mons Anto Orlovac kao delegat biskupa dr. Franje Komarice koji se nalazi na oporavku, te provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar. Uvodno izlaganje “Ostvarivanje crkvenog zajedništva kroz pastoralno djelovanje u našim prilikama” održao je kardinal Puljić, podsjetivši u uvodu da je “ekleziologija zajedništva” središnja i temeljna misao u dokumentima Drugoga vatikanskog sabora, ističući da latinska riječ communio (zajedništvo) ima teološko, kristološko, spasenjsko-povijesno i ekleziološko obilježje te da u sebi nosi i sakramentalnu dimenziju. Potom se osvrnuo na važnost apostolata vjernika laika u svjetlu ekleziologije zajedništva, ističući potrebu da svećenici što temeljitije prouče dokument Papinskog vijeća za laike “Svećenik u laičkim udruženjima” iz godine 1990., u kojem se ističe kako je laik istodobno znak spasenja u svijetu i most između svijeta i Crkve, pri čemu svoj poziv živi kao član Božjeg naroda. Citirajući Završni dokument Međunarodnog kongresa o posvećenom životu, koji je održan u Rimu od 23. do 27. studenog 2004., kardinal Puljić istaknuo je potrebu usklađivanja planova raznih družbi s dijecezanskim pastoralnim planovima kao i potrebu odgoja za dijalog s klericima. Potom je ukazao na neke poteškoće s kojima se susrela Katolička Crkva na prostorima BiH, od toga da zbog naslijeđa komunističkog sustava nije bila dovoljno osposobljena za temeljit odgovor na sve te izazove, preko nedovoljne poučenosti vjernika kao i nedostatnog pastoralnog rada s odraslim vjernicima do nedovoljno razvijene socijalno-karitativne dimenzije i svijesti dobrovoljnosti.
Sudionici zasjedanja istaknuli su potrebu da se kroz crkveno zajedništvo kod svakog člana Crkve sve više iskristalizira duhovnost i svetost po uzoru na svece, blaženike i sluge i službenice Božje u hrvatskom narodu te da se kod svećenika, redovnika i redovnica ponovno postavi svetost kao cilj prema kojem treba težiti u radu za spasenje duša. Ukazano je na nezamjenjivu ulogu svećenika koji su pozvani biti dostojanstveni slavitelji euharistije i propovjednici evanđelja kao i na nužnost obostrane otvorenosti za suradnju između klerika i laika, posebno na planu župne zajednice, kako bi se svatko mogao ostvariti u skladu sa svojim poslanjem i nadležnostima, a s ciljem ostvarenja poslanja Crkve i spasenja duša. U razmišljanju o što boljoj pastoralnoj suradnji na razini pojedine biskupije istaknuta je neophodnost što boljeg umrežavanja sa svrhom izgradnje mjesne i sveopće Crkve, gajeći pritom svaku specifičnost ostvarenja i poslanja.
Osvrćući se na trenutne društveno-političke procese u Bosni i Hercegovini, biskupi i franjevački provincijali potvrdili su stav koji su biskupi BK BiH iznijeli u Priopćenju s 47. redovnog zasjedanja, održanog od 3. do 5. studenoga u Sarajevu te ponovno pozivaju “sve sudionike pregovora da se u donošenju trajnog rješenja za tu zemlju ravnaju pravdom i pravičnošću, a predstavnike hrvatskoga naroda podsjećaju na načela koja su u Kreševskoj deklaraciji (21. rujna 2007.) prihvatili i potpisali svi izabrani predstavnici toga naroda kao i na činjenicu da je hrvatskome narodu prihvatljivo svako rješenje koje ga u svemu čini jednakopravnim s druga dva naroda u ovoj zemlji” te da im nije prihvatljivo nijedno rješenje koje ih ne čini jednakopravnim s druga dva naroda.