Sarajevo, (IKA/KTA) – U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu održana je 3. veljače u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu tribina “Brak iz vjerske perspektive”. Dvorana Pavla VI. bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a na tribinu su, između ostalih, došli studenti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu te skupina studenata s Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Foči predvođeni dekanom prof. dr. Darkom Đogom, pojedini profesori sa spomenutih učilišta te s Franjevačke teologije u Sarajevu, skupine učenika Prve bošnjačke gimnazije i srednjoškolaca Katoličkog školskog centra sv. Josipa u Sarajevu i drugi. Tribinu je moderirao dr. Pavle Mijović, profesor na KBF-u u Sarajevu.
Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je dekan KBF-a u Sarajevu mons. dr. Pavo Jurišić, podsjećajući da ta tribina ima svoju tradiciju u povijesti te visokoškolske ustanove. “Ipak, za inicijativu trebam zahvaliti mladim kolegicama i kolegama, djelatnicima ove ustanove, kao i bivšim studentima koji su svoj studij završili na KBF-u, jer su željeli da se na Katoličkom bogoslovnom fakultetu počnu izlagati teme koje su u središtu zanimanja suvremene društvene stvarnosti”, pojasnio je dekan Jurišić. “Zahvaljujem i kolegama dekanima drugih teoloških učilišta, prof. dr. Ismetu Bušatliću, dekanu Fakulteta islamskih nauka, prof. dr. Darku Đogi, dekanu Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Foči, te prof. dr. Viliju Radmanu dekanu Franjevačke teologije, jer su spremno prihvatili suradnju s nama, kako bi teme koje se tiču sviju nas bile predstavljene i obrađene”.
Prvo izlaganje “Ciljevi braka u šerijatskom pravu” održao je dr. Mustafa Hasani, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, koji je kazao da u islamskoj literaturi na arapskom jeziku pojmovi braka jezično znače ugovor odnosno bračni ugovor u kojoj se dvije polovine jednog cijela spajaju u cjelinu, ostvarujući u toj cjelini fizičku, psihičku i duhovnu puninu života te razvijajući bračne, obiteljske, rodbinske i društvene odnose. Napominjući da ne postoji jedinstvena lista ciljeva islamskog braka, posebno se osvrnuo na sljedeće ciljeve braka: legalni seksualni odnos, napominjući da je, prema islamskom učenju, legalno zadovoljenje seksualnog nagona dopušteno jedino u braku; očuvanje porijekla, ističući da je porijeklo važno jer iz odnosa unutar obitelji proistječu posljedice odnosno utvrđuju se prava i dužnost; psihološka stabilnost bračne i obiteljske zajednice, naglasivši da šerijatsko pravo poznaje niz pravnih rješenja i moralnih preporuka koje trebaju štititi brak, obitelj i zajednicu te individualno dobro pojedinca; generalni cilj braka napominjući da stjecanje potomstva može biti jedan od ciljeva braka; moralni cilj braka, pojasnivši da supružnici trebaju pružati jedno drugom pomoć i zaštitu te da žive kao muslimani i da svoje potomstvo odgajaju i obrazuju kao muslimane.
“Vjerojatno najznačajnija karakteristika islamskog pogleda na brak jest da se brak, kao prostor u kojem se ostvaruju svi ti ciljevi i funkcije, glede prije svega kao na čin pobožnosti”, kazao je dr. Hasani, napominjući da autori na zapadu nastoje prikazati islamski brak kao odnos u koji netko vrlo lako može ući i izaći. “Usprkos dopuštenosti razvoda braka, islam ne ohrabruje pravo korištenja razvoda braka, nego, ako je neminovno, tada se može posegnuti za njim”, kazao je dr. Hasani citirajući riječi “Božjeg Poslanika” da “Allahu najmrskiji dopušteni čin jest razvod braka”.
O značenju kršćanski sklopljenog braka govorila je profesorica moralne teologije na KBF-u u Sarajevu dr. Zorica Maros, koja je podsjetila na prve stranice Biblije gdje piše: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!'” Ukratko se osvrnula na dramu prvih ljudi, odnosno prve obitelji, kada su kušali zabranjeni plod te izgubili izvornu svetost. Bog stvara spolnost, odnosno različitost spolova te blagoslivlja plodnost, po seksualnosti ostvaruje se veća sličnost čovjeka s Bogom. Pojasnila je i viziju Novog zavjeta kada Krist uspostavlja izvorni Božji plan. Citirala je i odlomak iz poslanice sv. Pavla apostola Efežanima: “Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju!” “Kršćanski sklopljen brak sakrament je Kristove ljubavi prema Crkvi: Brak je intimna zajednica života i ljubavi usmjerena prema dobru supružnika i rađanju i odgajanju potomstva. On je savez slobodnog, potpunog i plodnog sebedarja”, kazala je dr. Maros. Odgovarajući na prigovor da je Crkva opterećena spolnošću, napomenula da je neuredna seksualnost “Pandorina kutija” koja je pustila mnoštvo društvenih zala te navela rečenicu blaženog pape Ivana Pavla II.: “Smisao našega postojanje ispunjavamo ukoliko živimo prema istini naše spolnosti”.
Odgovarajući na prigovor da je Crkva “nepopustljiva” i “tvrdoglava” po pitanju nauka o nerazrješivosti, dr. Maros kazala je da “u katolički sklopljenom braku supružnici daju pristanak za ono što Crkva pod ženidbom podrazumijeva a to su: sloboda, trajnost (potpunost) i otvorenost životu”. “Bračna je ljubav uprisutnjenje Kristove ljubavi za Crkvu, a on je Crkvu ljubio do križa. Odatle proizlazi nerazrješivost braka. Ne zato što bi razrješenje braka bilo pogrešno nego zato što je nemoguće”, rekla je dr. Maros, ističući da je sudbina čovječanstva usko vezana uz obitelj te da krhkost i ranjivost čovjeka i međuljudskih odnosa nigdje toliko ne dolazi do izražaja koliko na području ljubavi. “Zato Crkva inzistira na temi spolnosti, braka i obitelji! Kompletna zrelost čovjeka i društva u velikoj mjeri ovisi upravo o ispravno shvaćenoj spolnosti”, rekla je dr. Maros, dodajući da je kršćanska obitelj “kućna Crkva, mjesto gdje se slavi Boga, prenosi i živi Njegova riječ” kao i da je “obitelj, sudjelujući u životu i poslanju Crkve, u službi izgradnje Kraljevstva Božjega u povijesti”.
“Unatoč proširenom mišljenju da je stav Crkve prema spolnosti izrazito negativan, opterećen srednjovjekovnim tabuima, Biblija nam otkriva realni optimizam prema seksualnosti i braku. Seksualnost, bračna ljubav, je Božji dar usađen duboko u narav čovjeka. Zato je i sveta i časna. Samo u uzajamnom predanju osoba u jedno, u tom potpunom sebedarju, može se ostvariti istinska, duboka i trajna ljubav. Ona ljubav koja pokriva problem vječitog ljudskog traganja, problem samoće, tjeskobe, usamljenosti. Ona ljubav koja otkriva i ostvaruje smisao ljudskog postojanja i potvrđuje: nije dobro da čovjek bude sam”, zaključila je dr. Maros. Uslijedila je zanimljiva rasprava, a razgovor i druženje nastavljeni su u prostorijama bogoslovije.
Teme narednih tribina su “Homoseksualnost: moralna i pravna (ne)dopuštenost braka”, “Moderna roda: medicinski potpomognuta oplodnja” i “Pobačaj: odstranjivanje ploda ili ubojstvo začeta djeteta?”