Sarajevo, (IKA/FIA) – U povodu sedamdesete godine života i izlaska knjige “Sabrane pjesme” Veselka Koromana održana je 24. rujna na Franjevačkoj teologiji večer poezije. O Koromanovoj poeziji i knjizi “Sabrane pjesme” govorili su književnik Željko Ivanković, književni kritičar Enver Kazaz i fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji.
Čitajući knjigu od početka do kraja vidljivo je da je Koromanova poezija u početku puna oduševljenja, radosti a kasnije, kako pjesnik odmiče u svom stvaralaštvu, njegova poezija poprima sumorne, melankolične boje, istaknuo je Ivanković. Prema Kazazovu mišljenju Koroman je dosta dobro “pročitan” pjesnik. O njemu i njegovoj poeziji govorio je metodom kulturnog materijalizma. Istaknuo je da je Koroman vratio poeziji transcendenciju, metafiziku i jezik. Koromanova poezija je, prema njemu, pokušaj “da se poljudi priroda, da se poljudi nebo”. Fra Mile Babić istaknuo je da cjelokupnu Koromanovu poeziju karakteriziraju dvije polovice, tj. dvije odrednice ljudskog stanovanja na ovoj zemlji: sjedinjenost sa svijetom, sa stvorenjima, sa svim bićima ovoga svijeta i njegova samoća, odvojenost od svih bića ovoga svijeta, njegova razlika od svih bića. Govor o Koromanovoj poeziji bio je prožet i Koromanovim stihovima koje je između predstavljača čitao bogoslov fra Damir Pavić. Nakon predstavljanja okupljenima se obratio i sam pjesnik, prisjećajući se pjesničkih početaka koji sežu u pedesete godine protekloga stoljeća. Prva mu je pjesma objavljena 1953. Večer druženja s poezijom pratilo je pjevanje zbora franjevačkih bogoslova “Fraternitas”, a svoj pozdrav na početku je uputio i dekan Franjevačke teologije fra Ivan Šarčević.