Istina je prava novost.

Sarajevski bogoslovi izveli predstavu u Zagrebu

Bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa iz Sarajeva na 4. festivalu kršćanskog kazališta u Zagrebu 9. lipnja izveli su predstavu Franca Roberta „Simpatični stric župnik".

Zagreb, (IKA) – U sklopu 4. festivala kršćanskog kazališta u subotu 9. lipnja u dvorani sv. Franje na Svetom Duhu u Zagrebu bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa iz Sarajeva izveli su predstavu Franca Roberta „Simpatični stric župnik”. U predstavi glume bogoslovi Adnan Jašarević (Carlo Ravello), Josip Turalija (Don Augusto Ravello), Josip Papak (Renato Ravello, Carlov sin), Ivan Dragičević (Luigi Ravello, Carlov sin), Davor Pejčinović (Giorgio, moderni poslužitelj) i Ivan Mijać (Giustino, don Augustov sakristan). Režiju i adaptaciju potpisuje glumac Drago Buka koji bogoslovima predaje retoriku.
U ovoj komediji u tri čina glavni lik je industrijalac Carlo Ravello. Njegova dvojica sinova uživaju blagodati bogatstva, no sve je očitija otuđenost od obitelji i oca koji je zaokupljen poslom, a tek ponekad se vraća sjeta na pokojnu suprugu. Situacija u kući se mijenja dolaskom Carlova brata don Augusta Ravella koji se u gradu pojavljuje sa svojim sakristanom. Iako nenajavljen, dolazi s povodom: na rođendan svojih nećaka. No, podsjeća i svoga brata kako bi osim materijalnoga trebao sinovima davati i nešto drugo, tj. biti čovjek i otac, jer i njihov je otac volio posao, ali je mnogo vremena provodio s djecom. Slikovito don Augusto to sažima „otac je bio čovjek, a ti sve više postaješ stroj”.
Zanimljivo je primijetiti da don Augusto, premda služi daleko od grada, u brdima, razumije život modernog čovjeka i nudi rješenja koja su odmah primjenjiva. Bratu daje savjet „živi i razgovaraj sa svojim sinovima, daruj im ljubav”. Svojim stavom mijenja najprije oca, a potom i mlađega nećaka, koji ga na kraju moli da i njega nauči kako postati dobar za cijeli život.
Predstava nosi više poruka, među kojima je najvažnija ona obiteljskoga zajedništva i međusobnog poštovanja članova šire obitelji koji iako nisu uvijek uz nas, priskaču u kritičnim trenucima. Posvješćuje se i važnost majke, koja je preminula, ali njezin dobri duh bdije nad dragima.