Sastanak Posinodnoga vijeća posebne skupštine za Afriku
Vatikan
Bratsko izmirenje, borba protiv siromaštva, AIDS-a i korupcije prioriteti su Crkve za Afriku koje je Papa iznio u govoru biskupima okupljenima na tome sastanku
Vatikan, (IKA) – Bratsko pomirenje, borba protiv siromaštva, side i korupcije – prioriteti su koje je Sveti Otac istaknuo u govoru biskupima okupljenima na 12. sastanku Posinodnoga vijeća posebne skupštine za Afriku, koji je predvodio glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović, a koji je 16. lipnja završio u Vatikanu. Sveti je Otac istaknuo svijetle i tamne strane kontinenta koji, čini se, ne poznaje trajan mir, i na kojemu su političko i socijalno-gospodarsko stanje još uvijek većim dijelom tragično nepovoljni. Stoga su toliko vrednije hvale i dostojne divljenja sve inicijative i programi koje potiču mjesne Crkve, napomenuo je Papa koji je u apostolskoj posinodnoj pobudnici “Ecclesia in Africa” (Crkva u Africi), primijetio pozitivne znakove koji bude nadu u bolju budućnost toga ogromnog geografskog područja. No, Sveti se Otac tada još jednom osvrnuo i na nevolje koje muče tamošnje pučanstvo – od siromaštva do AIDS-a, od endemskih žarišta borbi koji siju teror i razaranja, do korupcije, raširene na različitim razinama građanskoga društva. “Na taj se način zatvara krug koji uništava to mlado tijelo puno života”, ustvrdio je zabrinuto Papa i stoga podsjetio afričke biskupe, kao i “žive snage društva”, na pet prioriteta koje je Crkva već označila, kako bi se afričkome narodu vratilo ono što mu je, često nasilno, oduzeto: poštivanje života i religijske različitosti, iskorjenjivanje siromaštva, prekid trgovine oružjem, rješavanje sukoba, te djelovanje usmjereno na razvoj potaknut solidarnošću. Zahvaljujući afričkim biskupima na pokrenutim inicijativama, Sveti je Otac istaknuo nužnost istinskoga bratskog pomirenja, nakon ranâ izazvanih sukobima koji još uvijek remete međusobne, međuetničke i međunarodne odnose na različitim područjima u Africi. Na koncu, Sveti je Otac istaknuo kako izvanredan rast Crkve u Africi, brza zamjena pastira, te novi izazovi s kojima se kontinent treba suočiti, zahtijevaju odgovore koje bi mogao dati samo nastavak naporâ uloženih u primjenu pobudnice “Ecclesia in Africa” dajući tako ponovno obnovljenu jakost i osnaženu nadu u taj kontinent u nevolji.