Đakovo, (IKA) – U dvorani biskupskog dvora u Đakovu održano je 21. lipnja savjetovanje na biskupijskoj razini o skrbi za osobe s posebnim potrebama. Susret je sazvao i moderirao mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski.

Sudjelovalo je dvadesetak laika, nekoliko redovnica i dvojica svećenika iz Slavonskog Broda, Vinkovaca, Županje, Belišća, Osijeka, Đakova i drugih mjesta. Svi se oni već u nekom obliku skrbe za osobe s posebnim potrebama bilo kao stručnjaci u takvim društvenim ustanovama, vjeroučitelji u školama, volonteri, roditelji i prijatelji takve djece, međusobno povezani, odnosno uključeni u različite zajednice i udruge.
Biskup Hranić je pozdravio sve sudionike susreta, izrazio im dobrodošlicu, zahvalio na odazivu i iskazao priznanje za sve što su na tom području već učinili.
“Smatramo”, istaknuo je biskup, “da je potrebno da se i mi iz Crkve počnemo povezivati s hvale vrijednim ustanovama i organiziranim društvenim djelovanjem na planu skrbi i okupljanja osoba s posebnim potrebama i njihovih obitelji te da im pokušamo pružiti svoju specifičnu podršku…”.
U nastavku rada svaki je od sudionika predstavio svoj djelokrug. Tu se pokazala velika skrb i požrtvovni rad u postojećim ustanovama, udrugama i incijativama te prije svega velika ljubav spram osoba kojima je takva skrb potrebna. Predstavnik “Društva za mentalno retardiranu djecu” iz Osijeka, govorio je o nizu raznolikih načina kojima pomažu djeci i daju upute i savjete njihovim roditeljima. Nekoliko predstavnica “Zajednice Vjera i Svjetlo”, koja u Hrvatskoj djeluje na desetak mjesta, govorilo je o svom načinu rada: okupljanju osoba s poteškoćama, njihovih roditelja i prijatelja. Pojedine zajednice imaju tridesetak članova, a sastaju se barem jednom mjesečno. Sastavni dio takvog susreta je “dijeljenje zajedništva i prijateljstva”, euharistijsko slavlje, te pjesma, ples i igra. U Belišču je, primjerice, ova zajednica uključena u redoviti župni pastoralni program. Slično i u Đakovu. Uz djecu program obuhvaća i rad s roditeljima. Ivica Žulj (Đakovo) govorio je vrlo dokumentirano o dugogodišnjoj đakovačkoj “Udruzi za pomoć djeci s mentalnom retardacijom” i mnogostrukim aktivnostima na tom području. Istaknuo je, međutim, da mnogi roditelji još nisu uključili svoju djecu u taj rad, najčešće iz neupućenosti ili zbog zaziranja i stida. Tako je u Đakovštini, rekao je, sada 186 djece s posebnim potrebama, a u stručni rad uključeno je svega tridesetak. Vojni kapelan, Alojz Kovaček, koji surađuje u zajednicama “Vjera i svjetlos”, naglasio je ulogu svećenika u takvim zajednicama i udrugama, važnu i za djecu i za roditelje. Sestre vjeroučiteljice su potvrdile vrijednost vjeronauka u takvim razredima, ali i općenito manjak društvene brige za takvu djecu. O stručnoj skrbi za hendikepiranu djecu vrlo informativno je govorio fra Ilija Jerković, voditelj ustanove “Zlatni cekin” u Slavonskom Brodu, koja u svom djelokrugu ima dječju polikliniku sa stacionarom za djecu te vrtić koji zajedno pohađaju zdrava i prikraćena djeca. “Zlatni cekin” je neprofitna organizacija, djeluje desetu godinu, a izdržava se od darova iz zemlje i inozemstva. Svoje stručne osobe (fizioterapeute) organizacija dopunski obučava u inozemstvu.

Liječnik iz gradske bolnice u Slavonskom Brodu iznio je svoja iskustva u skrbi za malu hendikepiranu djecu. Osim svoga redovito rada s njima, on nekoliko sati tjedno žrtvuje i kao dragovoljac, osobito u razgovorima s roditeljima takve djece. Predstavnice iz Županje govorile su o svojem radu s djecom u sklopu aktivnost Crvenog križa. Iznijele su i neke nejasnoće i poteškoće oko pripuštanja takve djece sakramentima. Liječnica iz Đakova naglasila je potrebu detaljnog planiranja takvog rada, budući da je taj posao velik i delikatan.
Svi su izvještaji bili istinsko svjedočanstvo požrtvovnog, ponajviše dragovoljnog i domišljatog rada za bližnje u nevolji. Naglašeno je da rad na biskupijskoj razini treba od početka suvislo planirati, da se takva djeca ne smiju getoizirati, ali ni kriti, već, naprotiv, uključivati među ostalu djecu i odrasle, da su uz dragovoljce i roditelje važne stručne osobe, od terapeuta, psihologa i drugih, do motiviranih volontera, vjeroučitelja i svećenika. Velika je poteškoća, rečeno je, što u nas još nema dovoljno svijesti o važnosti takvog rada, ni o dostojanstvu i takvih osoba pa stoga ni pravog stava prema njima. Zato je jedna od velikih zadaća ove skrbi senzibilizirati društvo za one koji su u bilo čemu prikraćeni.

Biskup Hranić je na kraju bio vrlo zadovoljnom sudjelovanjem u razgovorima i iznesenim prijedlozima. Pozvao je predstavnike ustanova i udruga da iskažu, kako i gdje vide mogućnosti da se i mjesna Crkva (Biskupija) uključi u rad i suradnju na tom području. Predložio je da se ustanove i udruge, društvene, školske i crkvene, povežu radom na tom području. Ne miješajući se, dakako, u programe rada pojedinih ustanova.
Zaključeno je da se od nazočnih sudionika ustroji biskupijsko povjerenstvo koje će planirati i organizirati ovu aktivnost na razini biskupije i po regijama, sve do župnih zajednica. Sljedeći susret s ovom temom, na biskupijskoj razini, zakazan je za 19. listopada 2002. u Đakovu. O organizaciji i sadržaju susreta raspravljat će se na sastanku povjerenstva 10. rujna ove godine.