Zagreb, (IKA) – “Umjetnost između dopadljivosti i smisla života” bila je tema sedme “Pepelnice umjetnika” u srijedu 21. veljače u Galeriji “Klovićevi dvori” u Zagrebu. U raspravi su sudjelovali slikar Đuro Seder, skladatelj Berislav Šipuš i redatelj Antun Vrdoljak, dok je tradicionalni dijalog između teologije i umjetnosti vodio dominikanac Frano Prcela. Istaknuto je da je riječ o temama i pitanjima kojima se bavi svaki čovjek te da ni teologija nije imuna na dopadljivost, jer je lakše djelovati na emocije i svidjeti se slušateljima. Seder je, kao slikar, govoreći o dopadljivosti i smislu, rekao kako religijsku temu umjetnik treba zavoljeti da bi imala smisla, dok je Šipuš istaknuo da onaj tko se ozbiljno bavi umjetnošću mora raditi na sebi. Dodao je da je potrebna istina, ako se umjetnost želi živjeti i biti. Filmska umjetnost je, prema riječima Vrdoljaka, spoj nekoliko drugih umjetnosti pa se u tom smislu prije može govoriti o prihvatljivosti nego dopadljivosti. Naveo je i brojne pokušaje kroz povijest da se film svidi (politiziranje filma), ali i činjenicu da autor (ne)imanje Boga priopćuje kroz svoje djelo. Polemiziralo se i o dopadljivosti umjetničkih djela u crkvenim prostorima. Istaknuto je da je to problem, jer se pazi da djela u crkvama budu dopadljiva širem puku, a što s pravim doživljajem vjere nema nikakvog smisla. U Crkvi postoji otvorenost, kazao je Prcela, jer je smisao umjetnosti probuditi čežnju u čovjeku za većim, za onim što preobražava, za susret s drugim, Bogom. Zaključeno je da smislenost i dopadljivost nisu strašno suprotstavljeni pojmovi, ali da je problem u namjernoj i planiranoj dopadljivosti. Pozitivni pomak se, prema mišljenju sudionika, može učiniti raspravama, izborom umjetnika, dijalogom s njima o nakani i jedinstvu prostora. Veće razumijevanje, dijalog i pomak će se dogoditi ako se poradi na činjenici da umjetnost ne prosuđujemo kako je mislimo već kako je primamo, osjećamo.