Zagreb, (IKA) – Na Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu u ponedjeljak 7. svibnja održana je pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića sedma sjednica Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Nakon molitve trećeg časa kardinal Bozanić pozdravio je 68 prisutnih vijećnika, ističući kako oni predstavljaju čitav prezbiterij nadbiskupije. U uvodnom slovu kardinal je spomenuo kako je Vijeće ostalo bez jednoga člana, mons. Josipa Mrzljaka, kojega je Sveti Otac imenovao varaždinskim biskupom i kojega je stoga preporučio u molitve članova Vijeća.
Središnja tema susreta bilo je permanentno obrazovanje svećenika, o kojemu su s različitih aspekata govorili profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Baloban, biskupski vikar za trajnu formaciju svećenika dr. Tomislav Markić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Željko Tanjić te župnik i upravitelj svetišta Majke Božje Bistričke Zlatko Koren.
Uvodeći u temu, kardinal je istaknuo kako je blagopokojni papa Ivan Pavao II. u dokumentu Pastores dabo vobis jedno cijelo poglavlje posvetio temi trajne formacije svećenika te je kao njezin razlog istaknuo pastoralnu ljubav, a kao biblijski temelj riječi sv. Pavla “Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi” (2 Tim 1,6). Potom je profesor Baloban govorio na temu važnosti i potrebe cjeloživotnog obrazovanja, istaknuvši pri tome kako je svećenik cijeloga života pozvan na trajno duhovno usavršavanje i na intelektualno napredovanje, posebice u današnjoj situaciji koju označava trajno i nezaustavljivo čovjekovo učenje u tehniziranom i informatiziranom društvu i svijetu. Profesor Baloban je istaknuo kako je svećenikovo cjeloživotno obrazovanje važno i zbog njega samoga, i zbog zajednice koju predvodi, ali i zbog pozicije u društvu, jer je svećenik crkvena i javna, a ne privatna osoba. Zaključujući svoje izlaganje rekao je kako za cjeloživotno svećenikovo obrazovanje i usavršavanje trebaju biti jednako motivirani i svećenici i biskupi te da sudionici moraju vjerovati kako im to donosi korist i da stoga trebaju biti spremni uložiti i vrijeme i novac kako bi bili sretniji i uspješniji u svom pozivu.
U živoj raspravi koja je uslijedila istaknuto je više prijedloga, između ostalog kako uz teološka i druga znanja permanentnom formacijom treba posredovati i duhovnost, različite komunikacijske i druge vještine, pastoralno-teološku refleksiju nad našom liturgijskom i svećeničkom praksom, progovoriti o prednostima i opasnostima globalizacije, njegovati zajedništvo između biskupa i svećenika. Dan je i prijedlog da se održavaju jedno- ili višednevni susreti koji bi bili obavezni za sve svećenike na kojima bi se uz aktivno sudjelovanje svećenika putem rada u skupinama razmatrala takva pitanja. Zatražena je i pomoć središnjih ustanova u organizaciji redovitih dekanatskih sastanaka stavljanjem na raspolaganje predavača i drugih voditelja susreta. Zaključeno je kako je potrebno širiti svijest i motivaciju da je uz vršenje svećeničke službe nužno i permanentno obrazovanje.
U drugom dijelu sjednice biskupski vikar Markić predstavio je tijek i rezultate prvih pet godina organizirane trajne formacije svećenika zaređenih u posljednjih sedam godina, koja je do sada obuhvatila ukupno 61 svećenika i đakona. Dr. Markić istaknuo je kako program formacije predviđa godišnje duhovne vježbe, adventsku i korizmenu duhovnu obnovu, zajedničke susrete svih polaznika s kardinalom na početku i na kraju pastoralne godine, tematske susrete u dvije skupine pri čemu mlađa skupina ima pet susreta godišnje, a starija tri, godišnje višednevno duhovno-studijsko putovanje u Uskrsnom tjednu, sudjelovanje na svećeničkim danima Zagrebačke nadbiskupije te na teološko-pastoralnom tjednu za svećenike. Nabrojivši potom teme pojedinih susreta u tijeku pet godina, vikar Markić predstavio je i rezultate ankete iz koje je vidljivo kako su mladi svećenici vrlo zadovoljni susretima, te da im oni koriste za osobni duhovni rast i praksu, što pokazuje da je program trajne formacije mlađih svećenika proteklih pet pastoralnih godina dobro zaživio u mjesnoj Crkvi te da predstavlja neizostavni dio osobnog ljudskog, pastoralnog, intelektualnog i duhovnog rasta svećenika.
Potom su o mogućnostima i perspektivama postojećih oblika permanentnog obrazovanja svećenika govorili prof. Tanjić i župnik Koren. Prof. Tanjić istaknuo je kako promišljanje o permanentnom obrazovanju prezbitera mora uzeti u obzir crkvene dokumente i izričaje učiteljstva koji govore o toj temi, kao i rezultate teoloških i pastoralnih istraživanja i promišljanja. Analizirajući postojeće oblike permanentnog obrazovanja te ističući pozitivne i negativne aspekte, profesor Tanjić upozorio je na važne kriterije kao što su strukturiranost, vrednovanje prezbitera kao subjekta u procesu trajne formacije, komunikaciju i supsidijarnost te sadržaj, koji bi trebao obuhvaćati umijeće oblikovanja osobnosti i vlastitoga života, te socijalne i stručne kompetencije. Kao prikladne modele permanentnog obrazovanja spomenuo je dekanatske susrete, korone, regionalne dnevne susrete, svećeničke dane, korištenje kraćega razdoblja za stručno i drugo usavršavanje, susrete po godinama ili vrstama službe te susrete po izboru i afinitetima.
U posljednjem dijelu susreta o postojećim oblicima permanentnog obrazovanja svećenika govorio je župnik Koren, koji je istaknuo brojne formalne i neformalne oblike trajne formacije svećenika koji se već zbivaju u nadbiskupiji, počevši od različitih sastanaka i susreta na razini župe, dekanata, arhiđakonata, regije i nadbiskupije, a koji u sebi nose elemente permanentnog obrazovanja. Govoreći o perspektivama, potaknuo je da se postojeće učini kvalitetnijim, osobito po temeljitom istraživanju i vrednovanju dosadašnjih iskustava, kao i propitivanju očekivanja svih svećenika da bi se mogle prepoznati potrebe svećenika i eventualni novi oblici permanentnog obrazovanja. Zaključio je kako se valja rukovoditi načelom da trajna formacija mora biti poželjna, ugodna i korisna.
U raspravi koja je uslijedila ponovno je istaknuta nužnost trajne formacije svećenika koja bi uključivala kako intelektualno-teološku tako i duhovnu dimenziju. Istaknuta je i nužnost postojanja plana i programa po kojima bi se ta formacija odvijala, kao i potreba prikladnih prostora. Zaključujući sjednicu, kardinal je istaknuo kako će na temelju svega rečenoga prvi zadatak budućeg Pastoralnog instituta biti da u suradnji sa stručnjacima izradi jedan cjelokupni nacrt permanentnog obrazovanja svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji koji će svećenici prije prihvaćanja prodiskutirati na terenu.
Ujedno je kardinal najavio prvo nacionalno svećeničko hodočašće 24. kolovoza ove godine u Istru, o obljetnici smrti svećenika sl. Božjega Miroslava Bulešića, kojeg su 1947. ubili komunisti. Kardinal je najavio i otvorenje obnovljenoga Bogoslovnog sjemeništa i utemeljenje Pastoralnog instituta početkom listopada ove godine. Susret je završen molitvom Kraljice neba i molitvom za Sinodu te zajedničkim objedom.