Vatikan, (IKA) – Selioci i izbjeglice nisu pijuni na šahovskoj ploči čovječanstva, poručio je papa Franjo u poruci objavljenoj u utorak 24. rujna za 100. svjetski dan selilaca i izbjeglica, koji će biti proslavljen 19. siječnja sljedeće godine, o temi “Selioci i izbjeglice – prema boljem svijetu”.
Papa u poruci upozorava na iskorištavanje i trgovinu tim ljudima, potiče sve zemlje da se zajednički suoče s problemima selilaštva te poziva na promjenu ponašanja – od predrasuda i straha – na kulturu susreta.
U doba globalizacije papa Franjo traži da se sa stvarnošću selilaštva suočimo, i da ju nadziremo, na novi, pravedan i djelotvoran način, počevši od međunarodne suradnje i duha duboke solidarnosti i samilosti. Nada u bolji svijet zajednička je cijelomu ljudskom rodu, primijetio je Papa, stoga je potrebno raditi kako bi svi imali dostojnije uvjete za život. Svijet može biti bolji samo ako je glavna pozornost usmjerena na osobu; ako je promicanje osobe cjelovito, u svim dimenzijama uključujući i onu duhovnu; ako smo sposobni prijeći s kulture odbacivanja na kulturu susreta i prihvata.
Selioci i izbjeglice, naime, nisu pijuni na šahovskoj ploči čovječanstva – riječ je o djeci, ženama i muškarcima koji napuštaju, ili su primorani napustiti svoje domove iz različitih razloga. Solidarnosti i prihvatu često se suprotstavljaju odbijanje, diskriminacija te iskorištavanje, bol i smrt. Ono što najviše zabrinjava jesu stanja u kojima selilaštvo nije samo prisilno, nego je čak ostvareno putem različitih načina trgovine ljudima i njihova svođenja na ropstvo.
Robovski je rad danas novac u optjecaju, napomenuo je potom Papa te dodao da Crkva ne može šutjeti na stanja bijede od kojih bježe milijuni ljudi koje, dok se nadaju da će pronaći ostvarenje svojih iščekivanja, često pogode najgore nesreće koje ranjavaju njihovo ljudsko dostojanstvo. Navodeći riječi Benedikta XVI., papa Franjo zatražio je usku suradnju, i to bez podizanja nesavladivih prepreka, među zemljama iz kojih dolaze, i zemalja u koje se doseljavaju takve osobe, te da ona pritom bude popraćena međunarodnim pravilima. Nijedna se zemlja ne može sama suočiti s teškoćama pojave koja je već zahvatila sve kontinente, istaknuo je Sveti Otac.
Papa stoga traži da se podupre stvaranje boljih gospodarskih uvjeta u domovini, kako iseljavanje ne bi bila jedina mogućnost za one koji traže mir, pravednost, sigurnost i puno poštovanje ljudskoga dostojanstva. Uz veće mogućnosti zapošljavanja u mjesnim gospodarstvima izbjeći će se razdvajanje obitelji te zajamčiti smirenost i stabilnost.
Na kraju Sveti Otac traži da se napuste predrasude i strahovi u odnosu na selilaštvo, te je stoga uputio apel sredstvima društvenoga komuniciranja, jer je velika njihova odgovornost u otkrivanju lažnih stereotipa i davanju ispravnih informacija. U licu je svake osobe utisnuto Božje lice, istaknuo je te napomenuo da se dostojanstvo osobe ne temelji na mjerilima djelotvornosti, proizvodnosti, društvenom statusu, ili pak etničkoj ili vjerskoj pripadnosti, nego na činjenici da smo stvoreni na sliku i priliku Božju.
Selilac stoga nije samo problem koji valja riješiti, nego brat kojega valja prihvatiti, prigoda koju nam Providnost pruža kako bismo pridonijeli izgradnji pravednijega društva, potpunije demokracije, solidarnijega društva, prema Evanđelju. Selilaštvo može potaknuti mogućnosti nove evangelizacije, istaknuo je papa Franjo te na kraju izrazio želju da i u srcu selioca i izbjegloga, poput Svete nazaretske obitelji koja je pobjegla u Egipat, bude čvrsta sigurnost da nas Bog nikada ne napušta.

Papinu su poruku za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2014. godine, u Tiskovnom uredu Svete Stolice predstavili kardinal Antonio Maria Veglio, predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, biskup Joseph Kalathiparambil, tajnik, i o. Gabriele Bentoglio, dotajnik spomenutoga vijeća.
Prva poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica stiže u posebnom povijesnom trenutku u kojemu pojava ljudskoga seljenja pogađa ponajviše zbog velikoga mnoštva ljudi koje obuhvaća, rekao je kardinal Veglio koji je, dajući prikaz sadašnjega stanja na temelju posljednjih statističkih podataka Ujedinjenih naroda i Međunarodne organizacije za migracije, istaknuo da 232 milijuna ljudi živi izvan zemlje iz koje potječu.
Osim toga, u svijetu ima i 740 milijuna unutarnjih selilaca, odnosno onih koji se sele na teritoriju vlastite zemlje. Procjenjuje se da ukupno oko milijardu ljudi proživljava selilačko iskustvo. Njihovo kretanje započinje ponajviše iz Meksika, Bangladeša, Kine, Indije, te Pakistana.
U 2011. je godini i gotovo 30 milijuna Afrikanaca emigriralo na međunarodnoj razini. Sjedinjene Američke Države na prvom su mjestu po najvećem broju pristiglih selilaca – gotovo 46 milijuna. Međutim, unatoč teškoćama i dramatičnim zbivanjima, kao što su, primjerice trgovina ljudima i ropstvo, selilaštvo, prema riječima kardinala Veglia, valja gledati kao poziv na misli o drugačijoj budućnosti, u vidiku razvoja čitavoga čovječanstva, utemeljenoga na kulturi prihvata, susreta i međunarodne suradnje.