Split, (IKA) – U cilju obnove liturgijskoga pjevanja i podizanja crkvene glazbe na veću razinu, Splitsko-makarska nadbiskupija priredila je 26. studenoga prvi seminar za crkvene glazbenike, voditelje crkvenih zborova, orguljaše i animatore liturgijskih slavlja. Seminar je održan u prostorijama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
U prvom dijelu cjelodnevnoga programa svoja su predavanja izložili: mo. don Šime Marović na temu “Stanje crkvene glazbe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te Liturgijsko vrijeme: došašće i Božić”, prof. s. Mirja Tabak “Pjevanje i duhovnost”, mo. s. Mirta Škopljanac- Mačina “Orgulje i njihova uporaba u liturgiji” i mo. Blaženko Juračić “Priroda i funkcija pjevanja u liturgiji”.

Mo. Marović, analizirajući stanje crkvene glazbe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, predočio je njezin poseban zamah u posljednjem desetljeću dolaskom pape Ivana Pavla II. u pohod Splitu i Solinu u listopadu 1998. godine, nakon kojega su svake godine na razini nadbiskupije uslijedila i druga dobro pripremljena liturgijska slavlja. U zajedničkim sudjelovanjima crkvenih zborova poboljšalo se pjevanje u misnim slavljima. Osvrćući se kritički, istaknuo je sadašnje duhovno siromaštvo okružja pri čemu je i crkvena glazba pala pod utjecaj suvremenih glazbenih pravaca. Tako nastaje vrsta duhovne glazbe koja se naziva “duhovna šansona”, i velik dio takve produkcije ne odgovara liturgijskomu činu i prostoru gdje se izvodi. Mladima koji se zanimaju za glazbu i koji imaju glazbenoga talenta treba omogućiti njihovo osnovno glazbeno usavršavanje, dati im snimljene glazbene materijale CD s gregorijanskim napjevima i glazbu renesansne polifonije koja se u liturgiji upotrebljavala. Još je potrebno da slušaju liturgijske napjeve stare crkvene pučke glazbene baštine i na tim napjevima traže nadahnuće za stvaranje novih duhovnih skladbi. Osim duhovnih šansona, istaknuo je poteškoće kao što su: repertorij crkvenih pjesama za euharistijsko slavlje, pjesme izvođene u liturgiji koje ne odgovaraju slavljenom liturgijskom trenutku, neuvježbanost pjevanja za liturgijsko slavlje, te nedostatak suradnje crkvenoga pjevačkog zbora, ravnatelja zbora i orguljaša s mjesnim župnikom. Ističući dostojanstvo misne žrtve, upozorio je na duhovnu i permanentnu izobrazbu ravnatelja crkvenih zborova, jer su “pjesme koje pjevamo ogledalo kako zbor i ravnatelj zbora doživljavaju euharistijsko misno slavlje”. Predavanje je zaključio riječima pape Pavla VI. izrečenim u Poruci umjetnicima: “Ne odbijajte staviti svoj talent u službu božanske istine. Svijet u kojem živimo ima potrebu za ljepotom da ne bi upao u očajanje. Ljepota kao istina stavlja radost u srce ljudi. A to se događa zahvaljujući vašim rukama”.

Prof. s. Mirja Tabak, oslanjajući se na crkvene dokumente izložila je svoje predavanje kroz podteme: Liturgijska duhovnost; Razlozi i svrha vjerničkoga pjevanja u liturgiji; Djelatno sudjelovanje – “participatio actuosa” – u liturgiji; Duhovna dimenzija predvoditelja liturgijske glazbe. Pjevanje i duhovnost pod vidom svete glazbe i uzdignuća srca neodvojive su stvarnosti. Sveto pjevanje slavi Boga i uzdiže srce prema nebeskoj slavi, a Duhom Božjim ispunjeno srce zanosno pjeva. Koliko i pjevanje i duhovnost vjernik njeguje, toliko će se ove dvije stvarnosti snažnije međusobno prožimati i stvarati duhovno skladnu osobu u službi svetih otajstava Crkve, istaknula je prof. Tabak.

O kraljici instrumenata i njezinoj impozantnoj dugoj tradiciji progovorila je mo. s. Mirta Škopljanac-Mačina, rekavši da su “orgulje instrument s puno izražajnih mogućnosti; pomoću svojih registara mogu uzdisati kao osamljenik, zabrujati kao mnoštvo naroda i zapovijedati kao Božji glas. One su liturgijski instrument bez premca”.
Govoreći o antropološkom značenju pjevanja, mo. Blaženko Juračić naznačio je da se kroz pjevanje intenziviraju i izražavaju osjećaji, da je liturgiji potrebno poetsko izražavanje da bi ostvarila svoj karakter simboličkoga djelovanja gdje komunikacija transcendira utilitarne vrijednosti, te da pjevanje čini zajednicu i slavlje, jer je upravo “za slavlje potrebna zajednica, a skupno pjevanje učvršćuje smisao grupe u liniji slavlja”.

Nakon zajedničkog objeda i odmora, u drugom dijelu programa prof. fra Stipica Grgat iznio je razlike rada s dječjim zborom, zborom mladih, muškim, ženskim i mješovitim zborom, te bitne komponente njihovoga oformljivanja. Upozorio je na odgovornost zborovođe pri odlučivanju izbora i načina izvođenja pjesama, i nadodao: “Dobar dirigent mora prije svega biti dobar vjernik, a zbor mora pomagati zajednici i osjetiti se njezinim dijelom”. Pod njegovim vodstvom, a prije okrugloga stola na kojemu se raspravljalo o aktualnim liturgijsko-glazbenim poteškoćama, uslijedio je i praktični dio programa koji se odnosio na vježbanje liturgijskih pjesama za misno slavlje.

Na seminaru je, uz stotinjak voditelja crkvenih zborova sudjelovao i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je predvodio zaključno svečano misno slavlje. Ovaj je seminar plod Godine euharistije, zajedničkih bdjenja, molitava i pjesme. Dobro je što smo ga organizirali na kraju liturgijske godine, tako da bismo mogli svrnuti pogled unatrag i unaprijed, zahvaliti na blagu prošloga i bdjeti iščekujući buduće. Bez duhovnosti, koja izvire iz usklađenosti života s evanđeljem, ne može se razvijati ni liturgijska glazba. Pjevanje je komunikacija nebesnika, a mi u nju ulazimo blagujući za stolom Gospodnjim. Zato, zajedno s Njim bdijmo i pjevajmo, kako bi ovaj advent bio novi iskorak u obnovi liturgijske glazbe, rekao je nadbiskup.