Varaždin, 26. 11. 2000. (IKA) – Seminar o samoubojstvu priredila je 25. studenoga u Varaždinu podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva za Varaždinsku biskupiju. U uvodnom dijelu seminara, kojeg je vodio predsjednik podružnice dr. Boris Jerbić, nastupili su glazbenici iz Varaždinskog gudačkog kvarteta te muškog okteta i ženskog tria Varaždinskog katedralnog zbora.
Na seminaru u varaždinskom Hotelu “Turist” okupili su se katolički liječnici, teolozi, redovnice, socijalni radnici, defektolozi i ostali koji se u životu i radu suočavaju s ljudima rizičnih skupina, sklonih samoubojstvu. Posljednjih godina Hrvatska je među zemljama s najvećom stopom samoubojstava, broj samoubojstava je u porastu, posebice u mladih ljudi. Tako je istaknuto kako se sve više spušta dobna granica samoubojica, pa je broj samoubojstava u mladeži od 10 do 15 godina porastao za 120%. Istodobno u Hrvatskoj je postotak samoubojstava dva puta viši nego u zemljama Europske unije, odnosno procjenjuje se da na 100.000 stanovnika dolazi od 20 do 25 samoubojstava. Također je napomenuto kako je u sjevernijim hrvatskim županijama osam puta veća stopa samoubojstava nego u dalmatinskim županijama.
O psihodinamskoj pozadini samoubojstva govorio je prof. dr. Vladimir Gruden, koji je kazao kako je u mladih ljudi više tzv. neuspješnih samoubojstava, dok si stariji, na žalost, s većim uspjehom oduzimaju život. Napomenuo je da žene češće pokušavaju samoubojstvo, a muškarci češće uspijevaju u svojoj nakani. Predavač je istaknuo kako se prevencija suicida sastoji u poboljšavanju kvalitete života, s čime se složio i isusovac teolog Mijo Nikić iz Zagreba, koji je rekao kako u upoznavanju ljudi sa smislom života veliku ulogu ima Crkva koja brani život s kršćanskoga gledišta. Rečeno je kako je čovjeku život podario Bog i samo Bog – gospodar života i smrti, ima pravo odlučiti kada će čovjeku i oduzeti život. Na samoubojstvo se odlučuju ljudi koji u smrti traže rješenje i izlaz iz svojih problema jer je suočavanje sa životnim problemima postalo previše bolno, istaknuto je u izlaganjima, s posebnom napomenom kako je mnogima suicid postao posljednji krik za stjecanjem pozornosti i ljubavi. S obzirom da je u čovjeku jaka želja za životom, teško je razumjeti oduzimanje nečeg tako dragocjenog, kao što je vlastiti život. Katolička Crkva smatra kako je izravno samoubojstvo zlo, grijeh i protivi se ljubavi prema sebi, bližnjima i Bogu. Ipak, Crkva opravdava prepuštanje smrtnoj opasnosti u slučaju kada su ugrožene vrednote koje su veće od smrti, rekao je otac Mikić. Također je istaknuto kako sve duševne boli, s kojima se suočava čovjek u razmišljanjima o svojem životu, treba shvatiti kao nešto iz čega se do posljednjeg trenutka života može nešto naučiti i spoznati. Bog nas poučava do kraja našeg ovozemaljskog života i svaku bol i patnju potrebno je smatrati učiteljem, mišljenja je prof. Gruden.
Tijekom rasprave kazano je kako statistike pokazuju da vjernici rjeđe podižu ruku na svoj život od onih osoba koje nisu religiozne. Vjernici iskazuju i na taj način svoje strahopoštovanje pred Bogom jer znaju da će pred Bogom odgovarati za sva djela koja su učinili protivno Njegovoj volji. Vjera u velikoj mjeri čini život smislenim onima koji kroz život nose različite križeve.
Izlaganja su tijekom dana održali i doministar rada i socijalne skrbi dr. Nino Žganec, koji je govorio o utjecaju socio-ekonomnske situacije na samoubojstvo, kao i defektolozi, psihijatri i socijalni radnici i drugi stručnjaci, koji su govorili o samoubojstvu djece i osoba s posebnim potrebama te o povezanosti pobačaja sa suicidom, kao i o utjecaju droge i alkoholizma na oduzimanje života, koje je posljednjih godina u Hrvatskoj sve više uzelo maha. Održana su i izlaganja o predsuicidalnom sindromu te pristupu policije samoubojstvu.