Đakovo, (IKA) – U organizaciji Biskupijskoga pastoralnog centra – Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, nastavljena je 9. listopada formacija animatora i suradnika koji djeluju ili se pripravljaju za rad s osobama s invaliditetom. Prvi dio seminara održan je u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma, a radionice u prostorijama Teologije u Đakovu. Moderator na seminaru bio je biskupijski povjerenik vlč. Alojz Kovaček. Nakon uvodne molitve predavanje na temu “Pastoral u službi svetosti prema osobama s invaliditetom” održala je s. Marija Zovkić, defektologinja i vjeroučiteljica s otoka Krka. Polazeći od dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, papinskih enciklika, izjava i govora i posebno se pozivajući na citate iz Svetoga pisma, s. Marija istaknula je da su “maleni” važni Bogu i Crkvi. Pojasnila je potrebu da se u okviru župne kateheze i školskog vjeronauka djeci, odnosno vjeroučenicima prenose vjerske poruke na drugačiji način. “Tko god može vjerovati u poruku da se vječni, svemogući Bog nalazi u malenima, nemoćnima, slomljenima i napaćenima ovoga svijeta, te živjeti ili raditi s njima ulazi u zajedništvo Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga! Kao što je Isus Očeva slika, tako je i ovo dijete, bolesno ili napušteno, slika Isusova. Kada povjerenje prema njima gradimo i njihovo povjerenje stječemo, ulazimo u odnos povjerenja s Bogom”, istaknula je s. Marija. Govoreći o službi naviještanja, istaknula je važnost zauzimanja ispravnog stajališta prema djeci s teškoćama i oslobađanja od uvriježenih predrasuda koje se često susreću. Ponekad se može govoriti i o strahu od osoba s invaliditetom koji je vrlo star. Posljedica takvog stava jest osamljenost tih osoba. Župna zajednica pozvana je biti bratska i ugodna obiteljska kuća svim kršćanima, a dokument biskupa “Pozvani na svetost” ističe potrebu posvećivanja još veće pozornosti osobama s posebnim poteškoćama i potrebama posebno u župnoj zajednici. Zajednice “Vjera i svjetlo” na tom su području najuspješnije. S. Marija upozorila je animatore na opasnost da osobe s invaliditetom postanu objekt našeg milosrđa,”jer ova djeca, odrasli, kao i njihove obitelji na sasvim osobit način izgrađuju Crkvu i dopunjuju “što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu” (Kol 1,24). Oni su aktivno prisutni u životu Crkve i mogu nas mnogo čemu naučiti”. Problematici kako navijestiti otajstva naše vjere djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom s. Marija je dala posebno mjesto u svom izlaganju. Trudila se ponuditi neke konkretne upute za rad s djecom i osobama ovisno o njihovim oštećenjima (mentalna retardacija, djeca i odrasli s oštećenjem sluha, djeca i odrasli s oštećenjem vida, hiperaktivna djeca s poremećajem pažnje, tjelesni invalidi uključujući i invalide Domovinskoga rata). Svoje prvo predavanje zaključila je riječima: “Naša katehizacija i pastorizacija ovih osoba dio je zauzimanja za njihovo ljudsko i vjerničko dostojanstvo”.
U glazbenoj stanci sudionici seminara vidjeli su i čuli kako se članovi zajednice “Vjera i svjetlo” iz Đakova vesele i slave Boga pjesmom uz geste. Dvadesetak djece, članova obitelji i prijatelja iz te zajednice sudjelovali su u radionicama i pomagali animatorima da i praktično vide kako uspostavljati kontakt i komunicirati s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
U svom drugom predavanju s. Marija Zovkić govorila je o mentalnom zdravlju i problemima onih koji rade s osobama s višestrukim razvojnim poremećajima: “Život s osobom s višestrukim razvojnim poremećajima vrlo je stresan i psihički zahtjevan te bez prikladne društvene i stručne podrške vrlo brzo može doći do sindroma sagorijevanja. Zato obitelji moraju dobiti pomoć. Stručne osobe koje rade s osobama s višestrukim razvojnim poremećajima, a istovremeno daju potporu i pomoć njihovim obiteljima rijetko se spominju u kontekstu ugroženog mentalnog zdravlja, odnosno štetnog utjecaja posla na njih i njihovo zdravlje. Raditi s drugima, a ne istodobno raditi na sebi stručna je pogreška svih pomagačkih zanimanja, a posebno onih koji se bave mentalno retardiranom djecom i odraslima”. S. Marija ponudila je i odgovor kako raditi na sebi i na održavanju svog mentalnog zdravlja, odnosno kako prepoznavati, otkrivati i osvještavati sebe i svoje slabosti. Drugima se može uspješno pomagati ako se dobro poznaje samoga sebe. U tome nam mogu pomoći razgovor u malim skupinama uz pomoć stručnjaka. Nakon predavanja, nazočne je pozdravio đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić.
U raspravi su sudionici potaknuli s. Mariju da dopuni svoja predavanja s obzirom na duhovno-stručnu pomoć roditeljima i stručnjacima koji žive ili rade s osobama s invaliditetom, o radu i pomoći zajednica “Vjera i svjetlo”, o problemu izoliranosti slijepih, gluhih i hiperaktivnih osoba kao i o elementima po kojima se može razlikovati hiperaktivnost od poremećaja ponašanja.
Sudionici su na Teologiji u Đakovu prošli kroz četiri radionice. Naučili su pjevati nekoliko pjesama uz geste kakve se često pjevaju u zajednicama “Vjera i svjetlo”. Upoznati su sa strukturom susreta zajednica “Vjera i svjetlo” i mogli su čuti djecu kako razgovaraju sa svojim prijateljima u tijeku susreta. Zorno im je predočen dio iz kateheze Dobroga pastira koji se koristi u radu s djecom s teškoćama u razvoju po Montessori programu. Četvrta radionica bila im je pomoć i uputa za ostvarenje prvog kontakta s obiteljima osoba s invaliditetom. U plenumu su sudionici iznijeli svoje pohvale na malo promijenjen način organizacije radionica, kao i na cijeli seminar. Prije rastanka sudionici su se još jednom podijelili po učionicama, ali po načelu regije kojoj pripadaju kako bi dogovorili sastanak na kojemu bi pripremili regionalni susret za osobe s invaliditetom i njihove obitelji.