Đakovo, (IKA/TU) – U Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu održan je 6. veljače seminar za sakristane i sakristanke župa i filijala Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osamdesetoro okupljenih kroz tri izlaganja bili su upućeni u duhovnost te smjernice II. vatikanskog koncila i II. biskupske sinode o toj službi. U uvodu je povjerenik za liturgijski pastoral vlč. Josip Filipović istaknuo kako su sakristani uvijek najbliži suradnici župnika, župnog vikara, ministranata te najčešće podnose “žegu dana” liturgijskih događanja, te se od njih traži da održavaju sakralni prostor Bogu na slavu, a ljudima na duhovnu radost. Koordinator Pastoralnog centra dr. Stanislav Šota pozdravio je prisutne te istaknuo da je biskup Stjepan Baüerlein godine 1953. izradio neformalni Pravilnik za zvonare i sakristane u kojemu je istaknuo važnost redovitosti te službe koja je prisutna i od koje živi župna zajednica. U prvom izlaganju duhovnik đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa mr. Bože Radoš definirao je sakristane čuvarima svetoga prostora te kroz biblijske slike istaknuo važnost i svetost prostora u kojem sakristani djeluju, a isto tako i važnost odnošenja prema liturgijskom ruhu te posuđu koje se koristi kod euharistije

Župnik i upravitelj svetišta Gospe brze pomoći Ivan Lenić izlagao je na temu: “Liturgijski prostor i praktične smjernice za sakristansku službu prema II. vatikanskom koncilu i Izjavama i odlukama II. biskupijske sinode”. Posebno je istaknuo važnost oltara kao središta bogoslužnog prostora, definirao je sakristiju koja nije tek odlagalište, već neka vrsta liturgijskoga predsoblja u kojemu se događa liturgijska priprava. Govoreći o potrebnim sposobnostima sakristana, istaknut je duh poniznosti te diskretnost, samozatajnost, radinost, bliskost sa svećenicima i drugim suradnicima ali i pedagoški talent jer sakristani često imaju zadaću pripravljanja mlađih ministranata i susrete s različitim skupinama vjernika, zaključio vlč. Lenić. S. Franciska Šardi sakristansku službu obavlja 35 godina, te je dala praktične savjete oko liturgijskog ruha, ukrašavanja crkvenog prostora, brige oko liturgijskih knjiga i svih drugih obveza, a posebno je istaknula trud laika koji uz obiteljske obveze usklađuju i izvršavaju i sakristanske dužnosti. U raspravi nakon izlaganja sakristani su izrazili probleme i nejasnoće u djelovanju na svojim župama, a dijeljenje iskustava nastavljeno je i u radionicama, u kojima se moglo čuti kako su na seminaru bili prisutni sakristani od 20 godina službe, pa sve do onih najmlađih, koji uče i djeluju na župi tek tri mjeseca.