Pjevao je zbor Školskih sestara franjevaka pod ravnanjem s. Mirje Tabak. Za orguljama je svirao Andro Čalo.

U uvodnom dijelu homilije don Ante je govorio o tome kako brojni ljudi na svijetu putuju na određena mjesta te kako postoje i oni koji su našli svoje mjesto pa putuju samo putem koji vodi u visine. „Prijašnji crkveni katekizmi su započinjali pitanjem: ‘Zašto smo na svijetu?’. Čudno je da najnoviji Katekizam Katoličke Crkve izostavlja to pitanje. Ne znam je li to slučajno, ali sigurno ne bi smio biti izostavljen kršćanski odgovor: ‘Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, da Boga uzljubimo i da Njemu dođemo’. Eto informacije o svrsi puta, eto načina putovanja, eto cilja. Da put ne bude skitnja nego radosno putovanje, preko svih gora i mora, i preko svih Kalvarija do zore trećega dana”, nastavio je.

Propovjednik je kazao i „da nas je Bog uputio na put darujući nam preporuke i napomene za sigurno i dobro putovanje”, dodavši: „Još više, sam Bog se uputio k nama. I Riječ put učinjena bi! Taj put – Svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, radi nas i radi našega spasenja sišao je s nebesa i postao čovjekom. Da bi putujući našim ovozemaljskim putevima iskusio sve radosti i žalosti putovanja ljudskoga. Od Betlehema do Kalvarije. I da bi nam osvijetlio naše puteve sjajem svoga svjetla. Da u tom svjetlu i mi otkrijemo dragocjeni biser. Smisao i sreću.”

Poručivši kako Isus u Ivanovom evanđelju za sebe kaže da je Put, don Ante je istaknuo kako nas Isus poziva na putovanje vjere koje se napaja molitvom. Rekao je i da Isus na svoj put doziva sve ljude: malene, izmorene, opterećene te one koji su skrenuli s puta. „Isus – Put u život – ne prestaje trajno pozivati na put života. Pogotovo kada zavlada kultura smrti. Odbacivanje Boga i čovjeka. Nijekanje Istine i pogrđivanje pravednosti. Isus ne prestaje upućivati one koji su mu se vjerom odazvali i na Njegov put stupili. On ne prestaje slati posebno one koje je sam pozvao, da privode na put. Da svjedočeći, riječima i životom, dovode k Njemu”, ustvrdio je.

„Apostoli, od kojih danas slavimo spomen svetih Filipa i Jakova, prvi su pošli. Odazvali se, odvažili se. Pošli i poveli mnoge. Otkrivajući im put i cilj. I upućujući ih putem u život. Jedan od mnogih koji su pošli tim putem bio je i Dujam. Neustrašivo. Znajući da je put zahtjevan i da košta. Svjestan da je cijena život, da bi se primio život. Stoga svetog Dujma, u svojim krizama i nevoljama, molimo za pomoć i zagovor: ‘ Sveti Dujme, sveče mili, moli Boga da bi bili – na putu Kristovu – mi junaci ko i ti’”, zaključio je don Ante.

Na kraju misnog slavlja su otpjevane pohvale u čast sv. Dujma.

Zatim je uslijedilo koncert zbora Školskih sestara franjevaka Presvetog Srca Isusova (Lovret Split). Glazbene izvedbe je najavljivala dr. sc. Tea Knez. Prije koncerta provincijalka s. Lidija Bernardica Matijević upoznala je nazočne s poviješću njihova reda.

Zbor Školskih sestara franjevaka postoji od samog početka djelovanja zajednice u Splitu. Prva voditeljica glazbe u školi i liturgijskog pjevanja u samostanu bila je s. Teodora Tomažič, jedna od prvih mariborskih sestara koja je došla u Split. S. Teodoru je naslijedila s. Agneza Marinković. U vrlo oskudnim životnim uvjetima, sestre su 1969. godine kupile tamburaški orkestar za samostanski podmladak, a 1975. godine za lovretsku kapelu nabavljene su nove orgulje iz opusa talijanske tvrtke „Gustavo Zanini”. Sedamdesetih godina 20. stoljeća uvodi se za sve kandidatkinje i novakinje obveza pouke u liturgijskoj glazbi i sviranju glasovira. Od osnutka Instituta za crkvenu glazbu „Albe Vidaković” u Zagrebu, studij je završilo 17 sestara. Zbor lovretskih sestara njeguje gregorijansko pjevanje, polifoniju i pučku popijevku. Za Zbor lovretskih sestara brojne skladbe je uglazbio maestro don Šime Marović. Voditeljica zbora od 1989. godine je s. Mirja Tabak, a orguljašica od 2005. je s. Lidija Bernardica Matijević.