Koncelebrirao je župnik don Miljenko Babaić, koji je na početku zahvalio sestrama na predanom služenju vjernicima u Stonu i čestitao im Dan Družbe.

U prvom dijelu propovijedi biskup Uzinić je protumačio misna čitanja kazavši kako poruka proroka Izaije – iako se u pročitanom ulomku naglasak stavlja na strah, „prodahnut će ga strah Gospodnji“ – nije poruka straha nego nade za izraelski narod u veoma teškom trenutku njegove povijesti. Opisujući što će se dogoditi prorok „i nas poziva da s vjerom i nadom prihvatimo da Bog može i hoće na isti način dotaknuti i našu povijest i u njoj izvesti čudesna djela svoje ljubavi“.

Vjerovati u tu istinu i u nadi očekivati njezino ostvarenje nije pasivno iščekivanje nego zauzeto življenje, nastavio je biskup. Na to podsjeća Ivan Krstitelj čija je zadaća bila i uvijek ponovo ostaje pripraviti put Kristovom dolasku. I u njegovom slučaju se čini kao da prijeti, ali nije mu to namjera. „On se ne obračunava s nama, nego s lažnom sigurnošću, prepotencijom i ohološću svih onih koji misle da su gospodari Boga i njegovog spasenja“, dodao je biskup. U Ivanovoj rečenici „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“, koja će postati početna misao i Isusovog propovijedanja, sadržano je ono što mi trebamo napraviti, a Bog će učini da nam kraljevstvo nebesko bude blizu.

Poziv na obraćenje je trajan poziv, ustvrdio je biskup Uzinić rekavši kako taj poziv Gospodin upućuje i nama koji se pripravljamo za Božić. Sv. Pavao piše: „Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano“, čime u vjernicima želi probuditi nadu. „Čini to potičući nas na postojanost i utjehu koje se ostvaruju u dvjema osobinama: slavljenju Boga i služenju bližnjima. A ondje gdje se slavi Bog i služi bližnjima nada je došla do punine, do svojeg ostvarenja. I kraljevstvo nebesko nije nešto što će se ondje dogoditi. Ono se ondje već događa.“

Blažena Djevica Marija osobni je svjedok toga slavljenja Boga i služenja bližnjemu, jedina među nama kojoj nije bilo potrebno obraćenje, podsjetio je biskup povezujući Mariju sa slavljem svetkovine njezinog bezgrešnog začeća koja se kalendarski slavi na ovaj datum 8. prosinca, no zbog liturgijskih propisa se ove godine proslavljala dan kasnije. S obzirom na to da sestre na tu svetkovinu proslavljaju i Dan Družbe biskup im je čestitao svojevrsni imendan kao i dvije godišnjice koje proslavljaju. Povezao je to sa značenjem vremena došašća u kojem se slavlje događa te uputio sestrama tri poruke.

Prva poruka proizlazi iz toga da je došašće vrijeme „u kojem naš zahvalni pogled ide u prošlost“ prisjećajući se onog iščekivanja ali i konačnog dolaska Boga koji je došao u našu povijest.

Slavlje neke godišnjice također je zahvalni pogled, kazao je biskup. U ovom slučaju to je zahvalni pogleda na 85. i 90. godina prisutnosti sestara u Stonu koje „zahvaljuju Gospodinu za sve milosti koje im je iskazao i sve mogućnosti koje im je dao, za sve ljude kojima su služile i koji su njima pomagali…“ Istovremeno je to zahvalni pogled vjernika zbog prisutnosti sestara u dva samostana u ovoj župnoj zajednici što je kroz protekla desetljeća bio blagoslov. Sada su sestre sve starije, sve im je teže biti aktivne i sve ih je manje, primijetio je biskup.
Sestre su u Stonu živjela zadaće njihove družbe poput unaprjeđivanja kršćanskog odgoja, vršenja djela kršćanske ljubavi, pomaganja u župnom pastoralu, a to su činile katehizirajući, vršeći sakristansku službu, vodeći crkveno pjevanje, pomažući na različite načine svećenicima u njihovom apostolatu njegujući franjevački duh, malenost i jednostavnost, nabrojao je biskup te poručio: „To je pogled unatrag i treba uistinu biti zahvalan.“

Drugu poruku uputio je povezavši je s tim da došašće nije samo pogled unatrag nego i unaprijed. Mi očekujemo ponovni Kristov dolazak, došašće je vrijeme nade, rekao je biskup. Slavlje ovih obljetnica, 85. i 90., kao da pomalo pokazuje da se na određeni način gubi nada, jer se ne zna hoće li uopće ovdje biti sestara za 100. obljetnicu. Razlog za to može se tražiti i u tome jer smo i mi u dubrovačkoj biskupiji „uvijek očekivali od sestara da nam daju, a nismo im davali“. Ne u materijalnom smislu nego u smislu zvanja, pojasnio je biskup. „Drago nam je da imamo sestre, drago nam je da imamo svećenike. Ali odakle? Kaže Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju da Bog i od kamena može napraviti djecu Abrahamovu. Može, ali to je opomena nama koji to jesmo da se ne igramo sa svojim Bogom u smislu duhovnog poziva. To je poziv i vama da se molite za nas, i da vi i vaše obitelji smatrate da je taj poziv vrijedan za vašu djecu, da budete otvoreni i tome pozivu. Bez toga teško da ćemo se za deset godina ovdje okupiti i slaviti stogodišnju prisutnost“, rekao je biskup Uzinić te dodao: „Ponavljam, trebamo biti u nadi. Ali nada od nas zahtjeva da promislimo o trećoj dimenziji došašća, koje je osim vremena sjećanja i iščekivanja također i vrijeme zauzetog življenja. Isus Krist nije samo došao i doći će nego i dolazi na različite načine.“

Treću poruku povezao je s tom dimenzijom došašća rekavši kako smo skloni pogled usmjerivati natrag i ponositi se s onim što je bilo, kao i govoriti o nekakvoj nadi, da će biti bolje u budućnosti. „Ali na nama je je zauzeto živjeti u sadašnjosti, onako kako možemo i koliko možemo, zagrnuti rukave.“

Kao poticajni primjer za zauzeto življenje u sadašnjosti biskup Uzinić je naveo primjer Blažene Djevice Marije o kojoj govori i papa Franjo u najnovijem apostolskom pismu „Admirable signum“, o značenju i vrijednosti jaslica. U pismu papa analizira različite likove koji se stavljaju u jaslice među kojima i lik Blažene Djevice Marije. Biskup Uzinić je pročitao taj ulomak potičući i sestre i vjernike na zauzeto življenje poput Marije. dijeleći poticaje iz njega i za sestre i za vjernike.

„Biti posvećena osoba znači poput Marije posvetiti se Bogu i na jedan nov način omogućiti Bogu da on bude prisutan. To su sestre činile devedeset godina i u ovoj župi. To je poziv i o 85. i 90. godišnjici, da se s istim žarom, s istom ljubavlju, gledajući primjer Blažene Djevice Marije, stavljaju Bogu na raspolaganje, slaveći Boga u molitvi, ali i služeći ljudima,“ poručio je biskup sestrama.

To je na poseban način poziv sestara kao posvećenih osoba, ali je to poziv i za sve kršćane, svakom u njegovom zvanju i pozivu, jer Bog za svakoga ima svoj plan.

Vrhovna poglavarica s. Darija Jovanović izrazila je na kraju zahvalnost dobrom Bogu za sva dobročinstva koja im je udijelio kroz proteklih 90 godina života i rada u Stonu, u samostanu sv. Nikole, kao i 85 godina u samostanu sv. Kuzme i Damjana.

„Danas, zajedno s vama, poštovani prijatelji, dijelimo radost obljetnica života i djelovanja sestara koje svojom nazočnošću svjedoče Božju ljubav u ovom drevnom gradu. Bogu hvala na divnim darovima njegove milosrdne ljubavi, koju nam nikad nije uskratio“, kazala je poglavarica Jovanović. Zahvalila je biskupu na predvođenju slavlja i povezivanju u zajedništvu mjesne Crkve, a župniku na pomoći oko organiziranja proslave i jer je uvijek na raspolaganju za duhovnu pomoć sestrama. Posebno je pozdravila sve sestre i čestitala im Dan Družbe koju proslavljaju uz ove obljetnice, te zahvalila Bogu i za sve pokojne sestre koje su djelovale u Stonu.

„Naša redovnička zajednica živi i djeluje pod zaštitom Bezgrješne Djevice Marije u kojoj imamo uzor kako vjerovati, kako se nadati i kako, u međusobnom prihvaćanju i zajedništvu, živjeti ljubav. Neka nas prati zagovor naše Zaštitnice na osobnom i zajedničkom putu na dobrobit naše dubrovačke Crkve i ovog grada Stona. Sve na veću slavu Božju!“, zaključila je vrhovna poglavarica.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem Miša Esserta, a svojim glasovima doprinijele su i redovnice. Slavlju sestara priključili su se i stanovnici Stona izražavajući na različite načine radost i zahvalnost za prisustvo redovnica u Stonu.