Zagreb, (IKA) – Predvodeći svečanu euharistiju u crkvi Uznesenja BDM u Remetama, uz sudjelovanje brojnih koncelebranata i vjernika, o. Ante Stantić, karmelićanin, zaređen za svećenika 1943. u Rimu, proslavio je 6. srpnja ”dijamantnu misu” – šezdeset godina svećeništva i mlade mise.

Na misi o. Ante u Remetama, suslavili su o. Zdenko Križić, generalni vikar karmelićanskoga Reda, o. Anastasio Rogero, predstavnik pitomaca onih generacija odgojnog zavoda ”Teresianum”, koje je svojedobno odgajao o. Ante, preč. Stanko Vitković, fra Josip Šimić, vicepostulator kauze sluge Božjega o. Ante Antića i brojna subraća, a propovijedao je o. Jakov Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, istaknuvši da je o. Ante Stantić u svojoj i govorenoj i pisanoj riječi čovjek velike kulture i iskustva, da je kao redovnik karmelićanin i izučavatelj i ostvarivatelj duhovnosti karizme, molitelj i radnik, koji je kao svećenik bio revni pastir povjerenog mu stada i posredovatelj sakramentalnih milosti. ”Ako je samo jednom dnevno slavio euharistiju to je u 60 godina ukupno 21.900 svetih misa; ako je dnevno pričestio 10 ljudi to je 219.000 pričesti (a vjerojatno se radi o broju i do 400.000 pričesti), ako je svake nedjelje imao samo po jednu propovijed to je 3.128 propovijedi, a vjerujemo da ovaj broj uz blagdane i druge prigode može ići i do 5.000 propovijedi…”, pokušao je propovjednik barem približno ocrtati plodnost šezdesetogodišnjega svećeničkog djelovanja o. Ante Stantića. Radost slavlja sa ”dijamantnim misnikom” podijelili su i njegovi prijatelji i znanci, među kojima su bili nazočni i prijatelji iz školskih klupa dr. Ante Sekulić i prof. Mate Brčić Kostić sa svojim sinovima. O. Ante je na kraju zahvalio Bogu za zdravlje, snagu i sve milosti primljene u tijeku šezdesetogodišnjeg svećeničkog djelovanja, a suslaviteljima, braći, prijateljima i vjernicima za molitvenu i svaku drugu potporu koju su mu u tijeku svih tih godina iskazivali.

O. Ante Stantić rođen je 4. ožujka 1919. godine u Đurđinu (Subotica). Pučku školu završio je u Subotici, a gimnaziju u Subotici i Somboru. Izabravši svećenički i redovnički poziv, završava karmelićanski novicijat u Czerni u Poljskoj, gdje 1938. polaže prve zavjete. Potom u Wadowicama u Poljskoj i Trevisu u Italiji završava filozofski studij, a na “Teresianumu” u Rimu diplomira i magistrira teologiju. Na “Gregoriani” u Rimu postiže doktorat iz crkvene povijesti.

O. Ante obnašao je brojne službe unutar karmelićanskog reda u Hrvatskoj i u svijetu. Godine 1950. postao je poglavar karmelićanske zajednice u Haifi, u Svetoj zemlji, potom je bio vikar u glavnoj kući Reda na Gori Karmelu, da bi od 1956. do 1963. obnašao službe vicerektora, a potom i rektora Međunarodnoga odgojnog zavoda u Rimu te profesora crkvene povijesti na Papinskome teološkom fakultetu “Teresianum” u Rimu. Vrativši se 1963. u domovinu, zajedno s o. Ivanom Keravinom, o. Ladislavom Markovićem i o. Vilkom Dorotićem radi na podizanju karmelićanskog reda u Hrvatskoj. Obnašao je dužnost odgojitelja, četiri puta je bio izabran na dužnost provincijala i nekoliko puta na dužnost savjetnika, jedanaest godina je bio remetskim župnikom, održao je veliki broj duhovnih vježbi, objavio je na hrvatskom knjigu ”Karmelićani” i nekoliko knjiga o sluzi Božjemu o. Gerardu Tomi Stantiću, karmelićaninu iz Bačke, budući da je posljednjih desetljeća obnašao službu vicepostulatora u njegovoj ”kauzi”, bio je i ”peritus” u kauzama slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka i o. Ante Antića.