Krnjeuša, 11. 8. 2001. (IKA) – Nakon punih šezdeset godina preživjeli župljani župe Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca u Banjolučkoj biskupiji, koji danas žive razasuti po Hrvatskoj i drugim europskim zemljama, prvi put su organizirano pohodili groblje u svom rodnom mjestu u subotu 11. kolovoza. Povod je bila krnjeuška tragedija tj. strahoviti pokolj koji se tu dogodio 9. i 10. kolovoza 1941. kada je u samo dva dana pobijeno 193 nevinih vjernika te župe, najvećim dijelom žena i djece, pa čak i trudnica. Među tim žrtvama bio je i mjesni župnik vlč. Krešimir Barišić kao i trojica svećeničkih pripravnika. Župna crkva je spaljena zajedno sa župnikom, sjemeništarcima i određenim brojem vjernika, a župa posve raseljena. Komunističke vlasti nisu više nikada dopustile preživjelima da se vrate na svoja ognjišta i tako je župa posve ugasla.
Posebnim autobusom iz Zagreba i s nekoliko osobnih automobila došlo je 60-tak osoba u organizaciji zavičajne udruge “Krnjeuša, kolovoz 1941.” kako bi se u povodu tragične obljetnice sjetili tih nevinih žrtava molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Bogoslužje i molitvu opijela na groblju predvodio je mons. Anto Orlovac generalni vikar Banjolučke biskupije, uz sudjelovanje bihaćkog župnika fra Jure Šalića i župnog vikara fra Petra Jerkovića. Među nekoliko sestara bila je i s. Liberata Balen iz Družbe Klanjateljica Krvi Kristove koja je pukim slučajem izbjegla pokolju iz kolovoza 1941. Pozdravljajući nazočne i govoreći u ime zavičajne udruge, njezina dopredsjednica Marija Mataić istaknula je: “Dolazimo s ljubavlju u srcu s najboljim namjerama i željom da i dalje Krnjeuša živi u našim srcima, da budemo u miru i molitvi s našim precima, da se napijemo vode na izvoru našeg djetinjstva i mladosti… Ostali smo bez naših koje su nepravedno i okrutno istrgli iz naše blizine, ali ne i iz naših sjećanja, uspomena, iz našeg srca…” Svoja sjećanja iznijela je i prof. Ana Došen, a prof. Josip Jurjević, autor monografije o Krnjeuši i njezinim stradalnicima pročitao je imena svih žrtava toga strahovitog masakra. Doduše, ta je župa imala još dosta nevinih žrtava iz onog dijela koji je gravitirao župi Borićevcu u Lici, o kojima prof. Jurjević nije imao podataka kada je pisao svoju knjigu. I svećenici Orlovac i Šalić pozvali su na molitvu za nevine žrtve, ali i na opraštanje, te brižno čuvanje uspomene na pokojne. U predvečerje istoga dana u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci biskup Franjo Komarica predvodio je misu zadušnicu za sve žrtve krnjeuškog pokolja pred posebno izrađenim lijepim križem koji su Krnjeušani donijeli sa sobom na groblje, a koji će do daljnjega biti u sjedištu biskupije. (i08258hr/ao/kj)