ŠIBENIK: PROSLAVLJEN DAN ZAVJETOVANOG ŽIVOTA
Šibenik, 10. 2. 2002. (IKA) – Budući da je šibenski biskup Ante Ivas u subotu 2. veljače bio izvan biskupije, Dan zavjetovanog života u Šibenskoj je biskupiji proslavljen u nedjelju 10. veljače. Na susretu koji je u šibenskoj katedrali predvodio biskup Ivas bili su nazočni predstavnici iz redovničkih samostana na području biskupije, te mnogobrojne redovnice iz grada i biskupije. Susret proslave posvećenog života tako je obilježen zajedničkom molitvom, klanjanjem, obnovom zavjeta i gestama prinosa: upaljene svjetiljke, kruha i vina, samih sebe, palmine grane, te buketa ruža, koji su simbolizirali posvećenje za poslanje. Biskup je uvodeći u molitvu podsjetio da su osobe posvećena života pozvane na svetost i na službu Bogu i ljudima, te upravo one u današnjem vremenu svjedoče “kulturu života”, svjedočeći prvenstvo duhovnog života u vrijednosnom sustavu ljudskog življenja. U propovijedi je biskup Ivas zahvalio Gospodinu za dar posvećenog života u svima koji ga ostvaruju svojim životom u šibenskoj Crkvi, u Crkvi u Hrvata i u cijeloj Crkvi po svem svijetu. Uz zahvalu ujedno je i molio da u svim redovnicima obnovljenom vjernošću taj dar (karizma) zaživi u novim zvanjima. “U vremenima u kojima živimo kao da oživljuju sile zla koje bi rado pogasile svjetla, odstranile Kristovu sol, razapele ga i pokopale njegovo djelo i njegovu Crkvu. Danas slavimo spomen bl. Alojzija Stepinca. On je u ona teška vremena govorio mladim svećenicima: ‘Šaljem vas u krvavu kupelj!’. Možda bi i danas isto rekao na neki drugi način. Vremena su krvavo upravo kalvarijski i golgotski izazovna”, istaknuo je biskup Ivas. Potom je podsjetio na riječi sv. Pavla – ne želimo što drugo znati doli Isusa Krista i to raspetoga, te rekao: “Priznati s Pavlom svoje slabosti, strah, svoje neuvjerljivosti, ali i moliti da se otvorimo duhu Božjemu, da se mognemo potpuno osloniti na snagu Božju, a ne na mudrost i lukavost ljudsku. Molimo danas i s prorokom Izaijom da nam Gospodin pomogne iz svoje sredine ukloniti svaki jaram, sve ono što nas sputava da se Kristu posvema posvetimo. Da mi sami ne budemo ‘jaram’ drugima u svojoj zajednici. Molimo da nam pomogne ukloniti iz svoje sredine ‘ispružen prst’ kojim stalno upiremo u druge, optužujemo i prokazujemo neke druge kao krivce, kritiziramo sve i svakoga u samostanu, državi i Crkvi. Sve osim sebe’”. Na kraju propovijedi biskup Ivas je uputio poziv na molitvu da “naše besjede ne budu bezbožne, da naš rječnik ne bude ispražnjen od Boga, a ispunjen svjetovnim stvarima, interesima i bezbožnom politikom. Molimo kako bi naša svjetlost tako svijetlila pred ljudima ‘da vide naša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima’”.