Šibenik, (IKA) – Franjevci samostana sv. Lovre u Šibeniku željeli su dostojno obilježiti činjenicu da je fra Andrija Kačić Miošić bio cijelo desetljeće član redovničke obitelji u njihovu samostanu. Vrhovna uprava Franjevačkoga reda postojeću teološku školu u samostanu sv. Lovre u Šibeniku proglasila je 1735. godine “Teološkim učilištem prvoga reda” (primae classis), a to znači bogoslovskim fakultetom. Posebnom odredbom Vrhovne uprave imenovan je redovitim profesorom na tom učilištu fra Andrija Kačić, koji je tri godine predavao filozofiju na provincijskom učilištu u Zaostrogu, a u međuvremenu je u Mlecima položio ispite, koji su mu dali pravo da može predavati na učilištima “prvoga reda”.
Na učilištu u Šibeniku studirali su filozofiju i teologiju mladi franjevci, biskupijski studenti i studenti iz Italije. Tako je Šibenik, Krešimirov grad, još u 18. stoljeću bio sveučilišni grad. Već gotovo sto godina u crkvi Sv. Lovre okupljaju se vjernici grada Šibenika na lipanjsku pobožnost Božanskom Srcu Isusovu. U subotu 4. lipnja prije lipanjske pobožnosti profesor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Zadru dr. Mile Mamić održao je predavanje o razvoju hrvatskoga književnog jezika i posebno istaknuo ulogu fra Andrije Kačića u tom procesu. “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” svojim oblikom, narodnim desetercem, i jezikom, štokavskom ikavicom, postao je najčitanijom knjigom u hrvatskom narodu nakon Biblije, i samim time mnogo pridonio širenju štokavskoga narječja koje je kasnije uzeto za književni jezik. Koncelebriranu misu predvodio je fra Gabrijel Jurišić. U propovijedi je istaknuo kako je fra Andrija baš u toj crkvi Sv. Lovre slavio mise, propovijedao, dijelio sakramente i održavao “teološke rasprave”, a u samostanu predavao filozofiju i teologiju, pisao predavanja i knjige. Bio je uzoran redovnik i svećenik. Želeći nahraniti gladna usta siromašne djece, položio je svoj život kao pravi mučenik kršćanskoga caritasa.
U nedjelju 5. lipnja prije pobožnosti fra Gabrijel je održao predavanje i izložio kako je Vrhovna uprava franjevačkoga reda 1735. imenovala fra Andriju profesorom u Šibeniku. On je prethodno tri godine predavao filozofiju na tzv. “provincijskom” učilištu u Zaostrogu, zatim je u Mlecima položio profesorski ispit, koji mu je dao pravo da može predavati na fakultetima. Jedan od njegovih studenata, kasniji korčulanski biskup, don Josip Teodošević Koserić darovao je samostanu sv. Lovre u Šibeniku veliki rukopis, u koji je sam kao student pisao predavanja svoga profesora fra Andrije. Biskup je svoga učitelja nazvao “concionator evangelicus”, tj. da je izvrstan propovjednik, odnosno navjestitelj evanđelja. Što i koliko taj naziv znači može se vidjeti iz činjenice da je sv. Ante Padovanski proglašen naučiteljem Crkve i da je nazvan “evenđeoskim naučiteljem”. Biskupovo je svjedočanstvo vrlo važno, jer pokazuje da je njegov profesor Starac Milovan bio ne samo dobar profesor, nego i izvanredan propovjednik.
Predavač je iznio i zanimljiv podatak koji pokazuje kako su fra Andriju cijenili svećenstvo, profesori i biskup u Šibeniku. Stjepan Ivičević pripovijeda kako je iz Italije došao u Šibenik neki mladi profesor, koji je po ondašnjem običaju pozvao teologe na tzv. “javne teološke rasprave”. U nekoliko takvih rasprava u Šibeniku taj je “uzgoriti i okretni” profesor “tako nadmudrio sve okolostojeće učenike i učitelje da jim obraz opadaše”. Tada šibenski biskup Antun Donadoni zamoli fra Andriju da se u javnoj raspravi “o utjelovljenu Sina Božjega” ogleda s tim stranim izazivačem. Ivičević piše: “Fra Andrija su dva velika oka omieri onoga Božjega pivca, ter kakono sokol naleti na njega i su malo besidah svlada ono ponosito momče, koje se tako zamrsi i zastidi da od ljutine do osama danah crče.”
Taj događaj, koji je tragično završio za izazivača, svjedoči koliko je biskup cijenio fra Andriju, kako je on bio izvanredan znalac teologije, ali i dobar govornik, koji je “nadmudrio” ponositog izazivača.
Predavač je podsjetio da je fra Andrija osim knjiga na hrvatskom jeziku (“Razgovor ugodni naroda slovinskog” i “Korabljica”) objavio i na latinskom jeziku “Elementa peripathetica”, priručnik filozofije za studente. Napomenuo je da su neke od njegovih pjesama prevedene na 14 europskih jezika.

Koncelebraciji je predsjedao i propovijedao fra Silvestar Aračić, misionar, a koncelebrirali su fra Vinko Prlić, gvardijan fra Ante i predavač. Na prikazanju su prineseni darovi: latinski prijevod “Razgovora ugodnoga” tiskan u Budimu 1764. godine, monografija dr. Stipe Botice o Starcu Milovanu, knjiga “Franjevci svomu bratu fra Andriji Kačiću” (2004), medalja, koju je izradio akademski kipar Damir Mataušić te kruh i vino za euharistijsko slavlje. Obje večeri pjevale su sestre franjevke od Bezgrješne. Na predavanjima je uz brojne vjernike bilo više biskupijskih i redovničkih svećenika i redovnica raznih družbi. Gvardijan je najavio kako će se vjerojatno uskoro škola ponovno vratiti u samostan sv. Lovre, pa će tako taj drevni samostan opet biti rasadište znanja i dobroga kršćanskog odgoja za šibensku mladost, kako je to bio kroz svoju dugu i časnu povijest. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH godinu 2004. proglasilo je “Godinom fra Andrije Kačića” i potaklo sve znanstvene, kulturne i školske ustanove da u prigodi Kačićeva jubileja (1704-2004) ponovno razmisle i vrednuju njegovo grandiozno religiozno, znanstveno, kulturno, prosvjetno i političko djelovanje. Jubilej Starca Milovana protekle su godine dostojno Hrvatska biskupska konferencija i Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja kao i Hrvatski sabor, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i mnoge druge crkvene, državne i društvene ustanove. Bile su zapažene znanstvene i kulturne manifestacije održane i u inozemstvu: u Mađarskoj, Njemačkoj i Sloveniji Kanadi i SAD-u.