Sigurnost je – čovjek, sigurnost je – sigurna obitelj!

Draba moja braćo i sestre! Dragi svi koji se Božiću radujete!

Njegujući lijepi običaj i mojih dičnih prethodnika-biskupa, te nastavljajući praksu osobno obraćanja vjernicima i svima koji primaju moju božićnu poruku, rado i ovog Božića dolazim k Vama pismom-čestitkom želeći da Vam sveti dani Božićni budu izvor lijepe ljudske i kršćanske radosti! Osobito to želim svim našim OBITELJIMA, kojima je svetkovanje Božića izvrsna prigoda za obiteljsko okupljanje, za obiteljsku pjesmu radosnicu i sretni čestitarski ugođaj! Draga OBITELJI, sretan Ti Božić, sretan Ti Kristov rođendan!

Uz početak ovogodišnjeg vremena Došašća započeli smo i GODINU OBITELJI u našoj velikoj biskupijskoj OBITELJI. Nadam se da su četiri protekla tjedna čekanja Božića, bila za sve članove naših OBITELJI dobar ogledni uzorak kako se to u obiteljskom krugu unaprijed raduje Kristovu rođendanu, koji nas želi «zateći i budne u molitvi i raspjevane Njemu na slavu» (Predslovlje Došašća).

1. U bliskom susretu s otajstvom Kristova rođenja, kušajmo smireno pristupiti radostima i žalostima naših OBITELJI. A kad je riječ o obiteljskim žalostima, recimo odmah: nisu obiteljske poteškoće «rođene» tek jučer ili danas. One su poznate od Adamovih, još više od Abelovih i Kainovih dana. Stari će pisac još u prvo kršćansko vrijeme upozoriti: «Budući da su dani zli i da je naš neprijatelj na djelu te ima vlast, valja nam bdjeti nad samima sobom i tražiti Gospodnje zapovijedi.

Našoj vjeri potpomaže strah i strpljivost, a naši su saveznici ustrajnosti i umjerenost. Dok te vrline ostaju neporočne pred Bogom, u radosti im se pridružuje mudrost, razum, znanje i spoznaja». (Iz Pseudobamabine poslanice).
Svaka generacija, međutim, ima svoje posebnosti koje treba uočiti i s kojima se
treba suočiti. Hrabro, jasno, neprikriveno, znalački ali uvijek u prepoznatljivom povjerenju u Boga i njegov milosni dar, koji nam svima stoji na raspolaganju. «Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi» (Mihej, 6,8). Smjerno sa «svojim Bogom hoditi», ruku pod ruku, rame uz rame, svaki dan, svaki novi dan ponovno! Davno je Bog poručio Izraelcima preko njihova vladara Davida: «Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!» (Iz 7,9b). Danas budi to ponovljeno i Hrvatima i svim drugim narodima, koji se hrvu u ispravnom ljudskom nastojanju. Obitelji, tebi osobito želim reći: osloni se više na Boga! To će biti najstabilniji potporanj tvojim kućnim pragovima i tvoja sigurnost najbolja! I za tebe i za tvoje «mladice koje rastu oko stola tvojega!» (Ps 128,3). Još u Starom zavjetu stoji upozorenje: «U smirenom pouzdanju snaga je vaša» (Iz 30,15b). «Tražite Gospodina svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove… jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod…» (Sefanija 2,3 i 3,12).

2. Mnogi obiteljski domovi, pa i na našim otocima, opremljeni su po najvišim modernim standardima. Neka! Dobra (tehnička) rješenja zato se i pronalaze da bi čovjeku život bio lakši, udobniji, ljudskiji. Međutim, da li visoki materijalni standard tih istih obitelji prati i visoki duhovni «standard»? Što je s obiteljskim cjelokupnim stvarnim stanjem? Čime je opremljena, što je s novim modelima-uzorcima obiteljskog visokog standarda razumijevanja, obiteljskog sklada, radosnog pomaganja i osobito što je novo vrijeme unijelo u obitelj ili, možda, iznijelo iz obitelji? «Bogu ne trebaju zlatne posude, nego zlatne duše», upozorit će sveti Ivan Zlatousti» (Hom. 50) . U našim se, osobito nekim kućama, puno toga u zadnje vrijeme «pozlatilo», a ljudi, članovi obitelji, što je s njima? Što se je sve u dušama nataložilo, što se sve u našim obiteljima sašilo i «našilo»! A da li se u tom «odijelu» osjećamo sigurno, prirodno, ugodno?! Osobito kad je riječ o braku i bračnoj vjernosti, osobito kad je riječ o predbračnom životu mladih: «Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću?» ne bez gorčine u sebi zapitao se stari Jeremija. (Jer 12,9).

Odgovore na ova pitanja trebala bi, uz ostale i ostalo, potražiti te obiteljima odgovoriti i naša društveno-politička javnost. Također, htjeli bismo da obitelji onih koji nas predvode budu za primjer drugima. Staro je upozorenje: Ako netko ne zna upravljati svojom kućom – kako će upravljati velikom «kućom» naroda?! Pa dosljedno tome: Ako netko nije vjeran svome bračnom drugu, kako će biti vjeran idealima naroda, cijele nacije, države?! Narod i obitelj, obitelj i narod, to je jedna te ista slika, samo su okviri različite veličine. Narod se prepoznaje po obiteljima, obitelj je slika svojega naroda! Opomenuti smo da čovjeku ništa «ne koristi ako čitav svijet stekne, a sam sebe izgubi!» (Usp. Mt 16,26). «Jer dva zla moj narod učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence (gustime), kladence ispucane (gustime ispucane) što vode držati ne mogu». (Jeremija 2,13).

Prihvatimo upozorenje Božje riječi «koja se nikome ne ulaguje!» – kako je zgodno primijetio sv. Augustin. Obitelji, «obrati se i živi!» (Usp Ez. 18,32). Nije kuća – kuća, kuća «gradi» čovjeka! Nije dom – dom, dom je tamo gdje je otac, maka, dijete, gdje u skladu žive stariji i mlađi! Sigurnost zidova kuće ne može biti samo čelik i beton, beton i čelik. Sigurnost je – čovjek, sigurnost je – sigurna obitelj!”

3. Posebno pitanje unutar obitelji – jest potomstvo. U Hrvatskoj je svake godine 6-7 tisuća više umrlih nego rođenih. Ta crna slika Domovine, nažalost još je crnija na našim otocima. Školski razredi su sve manji, neke se škole zatvaraju, sela nam postaju – starački domovi! S druge strane, taj manji broj djece sve je teže odgajati. Što se je nekad trošilo na šestero-sedmero djece, danas se troši na jedno ili dvoje. Neke obitelji s više djece žive od minimalca i takvima bismo svi trebali pružiti ruku pomoćnicu, dok s druge strane u nekim obiteljima s jednim ili dvoje djece troši se šakom i kapom. I, čini se da je teže odgojiti dijete-bogataša nego dijete-siromaha. Imati sve već u djetinjstvu – čovjeka umrtvljuje, ne treba se ni za ništa misliti, i puno puta od takvih se teško nadati dobrom životnom uspjehu.

A sve skupa se uklapa u već razvikani novi imperijalizam zvan globalizacija, koja Europi kao da postaje neko novo evanđelje i koja ruši sve ispred sebe i teško ju je zaustavljati, tek se može svjesno i znalački preusmjeriti njezine tokove da razorna bujica ne odnese sa sobom i dobre vrijednosti, osobite potrebite vrijednosti za život u našim obiteljima. Premda cijeni pozitivne vrijednosti globalizacije, Crkva sa zabrinutošću gleda na njezine velike negativnosti. U prvom redu osjeća se problem da zbog cjeline ne vide se pojedinosti koje čine cjelinu. Tako, na pr. Mjesto obitelji u našim medijima zapanjujuće je skromno. Zbog čega? Što to znači? Zar je obitelji mjesto samo u crnim kronikama?

4. Ohrabri se, kršćanska OBITELJI! Kršćanska OBITELJI, nemoj umrijeti! Živi! Živi za dobro naroda, na radost Domovini, za dobro Crkve, za tvoj blagoslovljeni i radosni sutra! OBITELJI naše, «posred poroda izopačena i lukava, svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života!» (Fil, 2,15-16). «Crkva vjeruje da preko svojih pojedinih članova i po čitavoj zajednici može mnogo pridonijeti da LJUDSKU OBITELJ i njezinu povijest učini čovječnijom». (Gaudium et spes, br. 40).
Neka Vama svima, svakoj obitelji, svakom pojedincu, Božić pomogne u tome svetom poslu! Neka Marija iz Nazareta, skromna i samozatajna Djevica i Majka, roditeljka iz Betlehema, bude ohrabrenje svim majkama-roditeljkama! Neka im pomogne nositi terete svetog majčinskog poziva! Neka sveti radnik Josip, zabrinuti suprug i brižni branitelj Kristov, bude uzor svim našim očevima u svim planovima, poslovima, i ostvarenjima! Neka Isus, Jedinorođeni Sin Božji, koji je rođen u neuglednim okolnostima betlehemske staje, bude uz djecu i mlade! Osobito mlade iz siromašnijih obitelji! Neka ih On pouči o skromnosti i jednostavnosti! Neka svima udijeli milost dobre ustrajnosti!

Čestitajući Vam Božić, rado Vam želim i sretnu Novu godinu 2003. u kojoj neka Vas prati obilni Božji blagoslov!