Zagreb, (IKA) – U uvodniku siječanjskoga broja Kane, kršćanske obiteljske revije, Josip Grbac posvješćujući aktualni trenutak piše o “hrvatskim potajnim novogodišnjim željama”, tj. o onome što želi svakome građaninu naše domovine. “Popis” želja na neki način dotiče gotovo svaku hrvatsku obitelj, jer autor želi: manje korupcije, poštenog poslodavca, “više države”, manje činovnika, te slobodu od dužničkog ropstva.
Sve nabrojano, a moglo bi se nabrajati unedogled, zapravo tvori “infrastrukturu” ili podlogu sreće kojoj težimo u ovoj godini, ističe Grbac, te pojašnjava kako pod pojmom “sreća” misli ne samo na materijalno blagostanje, nego sreću shvaća “kao fizičko i mentalno zdravlje, kao sposobnost čovjeka da se posveti kvalitetnim odnosima s drugima, kao osnovni preduvjet kvalitetnim odnosima unutar obitelji”. U tom kontekstu zaključuje “zdravlje, tolerancija, ljubav, sve ono što smo jedni drugima poželjeli na početku godine uvelike ovise o tome hoće li se i do kada hrvatski građanin osjećati kao žrtva više ili manje vidljivih kreatora njegove sudbine, ili će konačno, njegovo potpuno ljudsko dostojanstvo postati svima, ama baš svima, a pogotovo onima najodgovornijima u Hrvatskoj, najveći prioritet.”
Uz papinu pobudnicu “Radost evanđelja” Stjepan Baloban ističe hitnost otvaranja u crkvenim medijima prostora za raspravu o onome što sa sobom nosi pontifikat pape Franje, a to je preobrazba Crkve. U tom duhu se nastavlja i teološko razmišljanje Tončija Matulića naslovljeno “Geste i riječi dobroga pape Franje – osobe za sva vremena”. Autor podsjeća, kako papa Franjo ne propušta nijednu prigodu da svojim gestama posvjedoči dobroga, a ne samo vrhovnoga pastira Crkve, uprizorujući najvažniju vrlinu pastira da privlači sebi svoje vjernike i da se njegovi vjernici odazivaju na poziv svoga pastira baš kao što Krist privlači svoga ovozemaljskog namjesnika Franju, a Franjo se odaziva na glas svoga Gospodina i Učitelja – Krista.
Milan Šimunović nastavljajući niz “Prenošenje vjere danas” upućuje na radost zbog Isusova čovještva. Autor ističe, da je “za kršćane bitna Isusova bogočovječnost, a to znači da Bog (Otac) visoko cijeni izvornu ljudskost. Štoviše, Isus je rođen kao čovjek jer je tako Otac htio. I ako se zanimamo za Isusa, nužno je poštovati parametre po kojima je htio biti Bog ‘s ljudskim licem’ i čovjek ‘s božanskim licem’ u istoj osobi”.

Siječanjski broj donosi i dva nekrologa, fra Zvjezdanu Liniću i fra Anđelku Badurini. Također je prigoda sjetiti se visokoga jubileja, 90. rođendana fra Bonaventure Dude.

Sugovornica Kane je voditeljica Prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje” Vilma Mlinarić s posebnim naglaskom kako su beskućnici dočekali Božić, te o velikom angažmanu svjetovnih franjevaca koji po primjeru sv. Franje daju svoj obol dostojanstvu ljudske osobe. O svom iskustvu u prihvatilištu, te željama u 2014. progovaraju i sami beskućnici.
Evanđelist Luka, pisac trećeg evanđelja tema je rubrike “Vrijeme i riječ” Adalberta Rebića, dok Josip Sanko Rabar u “rječniku etiketa” naglasak stavlja na riječ “moralist”. Kana se osvrće i na Papine božićne homilije, kao i na poruku za Svjetski dan mira.

Uz niz priloga iz područja ekologije, kulture, gospodarstva, tu je i putopis iz Ojmjakona, kao i osvrt na 36. Europski susret mladih u organizaciji Zajednice iz Taizea, koji je na prijelazu stare u novu godinu europski grad kulture Strasbourg učinio i gradom mladih kršćana.