Čakovec, (IKA) – Jubilarna franjevačka godina u Čakovcu, ispunjena nizom obljetnica, bila je prigoda za održavanje znanstvenog skupa “350 godina franjevaca u Čakovcu”, jednog od najznačajnijih vjerskih događaja u tom gradu u novije doba. Simpozij je održan u povodu ovogodišnje 350. obljetnice dolaska franjevaca u Čakovec, 800. obljetnice Franjevačkog reda, 220. obljetnice utemeljenja župe sv. Nikole biskupa sa sjedištem u Čakovcu te 10. obljetnice osnutka druge čakovečke župe sv. Antuna Padovanskog. Na skupu, koji je organizirao čakovečki Franjevački samostan, izloženo je 27 znanstvenih radova u sklopu tri glavne teme simpozija: “Društveno-političke i crkvene prilike u Hrvatskoj u vrijeme osnivanja samostana”, “Samostan kao gradbeni i kulturni objekt” i “Vjerska i društvena uloga franjevaca”.
Dvodnevni skup otvoren je u petak 20. veljače u Katoličkom domu čakovečkog Franjevačkog samostana, a održavao se pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ministarstva kulture, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Međimurske županije i Grada Čakovca.

Već prvoga dana izloženi su radovi iz sve tri glavne teme. Govoreći o temi “Zrinski i dolazak franjevaca u Čakovec” mr. Vladimir Kalšan podsjetio je kako je uprava kustodije buduće franjevačke provincije prihvatila ponudu hrvatskoga bana Nikole Zrinskog Čakovečkog da se u Čakovcu osnuje franjevački samostan. Zagrebački biskup Petar Petretić 20. svibnja 1659. godine sazvao je sastanak u Varaždinskim Toplicama, gdje su se dolasku franjevaca usprotivili jedino svetojelenski pavlini, smatrajući da za njih nema potrebe budući da je duhovno središte Međimurja u Svetoj Jeleni. Izgradnja samostana i crkve franjevaca u Čakovcu postala je tako najveća investicija Zrinskih u sakralne objekte u Međimurju. Dr. Pejo Ćošković, govoreći o temi “Franjevačka obnova u sjevernoj Hrvatskoj u prvoj polovici 17. st. i važnost samostana u Čakovcu pri stvaranju Provincije sv. Ladislava”, kazao je kako su franjevci odigrali veliku ulogu u katoličkoj obnovi u kraju u koji je bio zakoračio protestantizam. Podsjetio je kako je nejaku braću Nikolu i Petra Zrinskog, po naprasnoj smrti njihova oca, kao skrbnik odgajao zagrebački biskup Petar Domitrović, što im je omogućilo drugačije vjersko usmjerenje od njihova djeda Jurja koji je 1570. prihvatio protestantizam. Dr. Ante Sekulić u radu “Pavlini i franjevci u Međimurju” osvrnuo se na te, puku omiljene, redovnike i dušobrižnike u Međimurju koji su se uspješno othrvali željama ugarskih provincija da im pripadnu njihovi samostani. Govoreći o temi “Opiranje pavlina dolasku franjevaca u Čakovec”, prof. dr. Pavao Knezović istaknuo je kako se biskup Petretić, da bi pospješio katoličku obnovu u Međimurju, zalagao da franjevci osnuju samostan u Čakovcu, te su odgovorni odbacili neopravdane prigovore pavlina.

U sklopu druge glavne teme prof. Ivana Puzak u radu “Povijest gradnje samostana, dosadašnje obnove samostana. Samostan i crkva u urbanističkoj koncepciji grada” kazala je kako je prvu crkvicu Sv. Nikole biskupa s drvenim samostanom za 20-tak franjevaca sagradio “uvoditelj i smjestitelj otaca franjevaca” Nikola Zrinski u blizini svog dvora, i to na prostranom trgu koji je ubrzo postao jezgra grada i trgovišta. Nakon požara 1699. podignut je zidani samostan s četiri jednokatna krila, kao i veća crkva s monumentalnim zvonikom, koja je posvećena 1750. godine. Objekti su stradavali i bili obnavljani u više navrata, a godine 1938. podignut je Katolički dom kao hram vjere i kulture. Dr. Mirjana Repanić-Braun u temi “Barokni likovni inventar Franjevačkog samostana i crkve Sv. Nikole u Čakovcu” osvrnula se na vrijedna djela znanih i neznanih majstora, koja su baština baroknog slikarstva i kiparstva. Vesna Pascuttini-Juraga u temi “Crkveno posuđe Franjevačkog samostana i crkve Sv. Nikole u Čakovcu” kazala je kako je ono zasigurno najznačajnije i najdragocjenije u Međimurju, te svjedoči o povezanosti donatorskih obitelji Zrinski i Pignatelly s europskim kulturnim krugovima. Govoreći o temi “Knjižnica Franjevačkog samostana u Čakovcu” fra Vatroslav Frkin kazao je kako samostanska knjižnica danas ima oko 10.000 svezaka, među kojima je njih 15-tak iz 16. stoljeća. Sadrži i vrijednu zbirku od 140 svezaka hrvatskih rijetkih knjiga od 17. do 19. stoljeća. Prof. Vladimir Kapun u radu “Arhiv Franjevačkog samostana” osvrnuo se na vrijedne rukopise, kojih nema puno iz prvih razdoblja jer su mnogi uništeni u više požara. Prof. Ivan Pranjić u temi “Popis umjetnina u monografiji ‘Čakovec i franjevci’ Paškala Cvekana” podsjetio je na toga velikog povjesničara i kulturologa koji je jednu od svojih 60-tak knjiga posvetio čakovečkim franjevcima te znalački navodi i interpretira povijesne činjenice. Doc. dr. Ivan Jurišić u temi “Franjevačko školstvo kontinentalne Hrvatske, počeci i tijek” osvrnuo se na provincijski studij filozofije, koji je u Čakovcu s prekidima djelovao 32 godine, studij moralne teologije koji je trajao 10 godina, te jednogodišnji studij govorništva godine 1779., u kojima su djelovali vrlo učeni lektori filozofije i teologije. Mr. fra Danijel Patafta u radu “Filozofski, teološki i drugi rukopisi u Franjevačkom samostanu u Čakovcu” istaknuo je kako je 25 rukopisa vrijedno istraživanja filozofske i teološke misli njihovih autora u 18. stoljeću. O jednom od tih autora izlagao je i prof. dr. fra Emanuel Hoško u temi “Priručnik crkvene povijesti Sabina Sekovanića”. Drugoj glavnoj temi pripada i rad odsutne Vesne Šimičić “O skulpturama crkve Sv. Nikole biskupa u Čakovcu na kojima je Hrvatski restauratorski zavod izveo konzervatorsko-restauratorske radove”, pri čemu treba naglasiti da je u tijeku višegodišnja zahtjevna obnova glavnog oltara.

Treću glavnu temu otvorio je rad prof. dr. Jurja Kolarića “Jozefinistička preuredba župa u Zagrebačkoj biskupiji i osnivanje župe u Čakovcu” u kojem je istaknuo da je premještanje župe iz starog središta u Mihovljanu u novo sjedište župe u Čakovec bilo odraz novih crkvenih okolnosti. Mr. Damir Bobovec u radu “Vizitacije Zagrebačke (nad)biskupije kao izvor za povijest čakovečke župe i Franjevačkog samostana” kazao je kako je sjedište župe preneseno u sam grad Čakovec nekoliko godina nakon što je njezina uprava (u Mihovljanu) povjerena franjevcima. Kanonske vizitacije o franjevcima podrobnije izvješćuju tek nakon što je samostanska crkva postala župnom, a samostan ujedno župnim stanom.

Drugog dana simpozija, u subotu 21. veljače, Stjepan Damiš u radu “Ustrojstvo župe po crkvenim objektima” predstavio je crkvene objekte i filijale sve do podjele velike župe sv. Nikole na šest manjih, od kojih dvjema gradskima upravljaju franjevci, a s četvero prigradskih biskupijski svećenici. Ana Čurila izlagala je o temi “Pastoralno djelovanje franjevaca prije uspostave župe u Čakovcu” kazavši kako je djelovanje franjevaca uvelike ovisilo o župnicima župe sv. Mihaela ark. u Mihovljanu kojoj su pripadali sve do godine 1789. Franjevci su dotad bili kapelani carske vojske te dvorskih kapela velikaša. Franjevačke pobožnosti bile su privlačne vjerničkom puku, a po dobivanju župe franjevci su djelovali i kao kapelani u drugim međimurskim župama. Ljubica Posavec izlagala je o temi “Franjevci i Franjevački svjetovni red”, istaknuvši kako je do danas evidentirano više od 1200 zavjetovanih članova. O temi “Uloga franjevaca u čakovečkom školstvu” govorio je prof. dr. Stjepan Hranjec, koji je kazao kako su franjevci vjeroučitelji predavali u osnovnoj školi i preparandiji, a u doba komunizma na školsku mladež utjecali su preko vjeronauka u crkvi i filijalama. Prof. Vladimir Kapun u temi “Rezidencija Raskrižje” osvrnuo se na želju nadbiskupa Alojzija Stepinca da franjevci osnuju župu u Raskrižju, mjestu koje je pripadalo župi Štrigova i u kojem je u 18. st. izgrađena tada druga po veličini crkva u Međimurju. Drugi svjetski rat i politički otpor nametnuli su sasvim drugačije rješenje problema župe u Raskrižju. Prof. Branimir Bunjac u temi “Franjevački samostan u Čakovcu u sjeni totalitarizma (1941.-1947.)” govorio je o opasnostima, kojima su bili izloženi hrvatski svećenici u doba mađarske okupacije, koje nisu bile nimalo manje tijekom terora komunističkih vlasti. Objedinio je pod zajedničkim nazivnikom totalitarističke režime fašista i komunista koji su nastojali uništiti duhovni život grada. Fra Petar Antun Kinderić u izlaganju “Franjevci orguljaši i skladatelji u Franjevačkom samostanu u Čakovcu” osvrnuo se na poznata imena franjevaca skladatelja koji su unaprijedili hrvatsku duhovnu glazbu, o kojima u svojim radovima pišu i mr. Kristina Riman u temi “Fra Fortunat Pintarić i Hrvatski narodni preporod”, te dr. Marija Riman u temi “Miroslav i Božidar Grđan – franjevci glazbenici”. Književne teme obradili su mr. Ivan Zvonar radom “Cantuale patris Aloysii Possavecz 1816”, u kojem piše o franjevcu Posavcu kao sastavljaču pučkih duhovnih pjesama koje su očuvale nacionalnu svijest, zatim prof. dr. Alojz Jembrih radom “Hrvatska kajkavska književnost u doba Zrinskih”, te nedavno preminuli prof. dr. Zvonimir Bartolić radom “Petrov hrvatski prepjev ‘Andrijanskoga mora sirene’ prema Nikolinu izvorniku”.

Znanstveni skup obogaćen je vrlo nadahnutim raspravama, a u zaključnim riječima uime Organizacijskog odbora gvardijan i župnik fra Stanko Belobrajdić i prof. dr. Stjepan Hranjec zahvalili su svim autorima i sudionicima simpozija, najavivši izdavanje zbornika radova potkraj jubilarne godine, koja se zaključuje euharistijskim veleslavljem na dan 350. obljetnice dolaska franjevaca 13. prosinca.