Zagreb, 22. 11. 1998. (IKA) – U Velikoj je dvorani samostana Družbe Isusove u Zagrebu 21. studenoga završio s radom dvodnevni međunarodni znanstveni simpozij na temu “Crkva i zdravo društvo”, koji su priredili Filozofski fakultet Družbe Isusove, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Teološki fakultet Sveučilišta u Innsbrucku te St. Andrew’s College Sveučilišta u Glasgowu. Riječ je o tradicionalnom skupu kojega već 20-ak godina u Zagrebu priređuju Filozofski fakultet Družbe Isusove i Filozofsko teološki institut, a u suradnji s drugim učilištima, svake godine na neku drugu temu. Kako je u uvodnoj riječi istaknuo o. Anto Mišić, profesor filozofije i generalni tajnik Filozofskoga fakulteta i Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, a ujedno i tajnik Organizacijskog odbora Simpozija, priređivači su temu “Crkva i zdravo društvo” izabrali “potaknuti promjenama u našem društvu i svekolikom nastojanjem da se ono obnovi i unaprijedi”. I sudionici simpozija, dodao je Mišić, žele “dati doprinos tom nastojanju tako da s raznih stajališta pružimo neke odgovore na pitanje što je to ‘zdravo društvo’ i naznačiti kako ga ostvariti, ne ulazeći pritom u analizu trenutnih društveno-političko-ekonomskih prilika”.
Spomenuta je tema na simpoziju obrađena interdisciplinarno. Tako je akademik prof. dr. Ivan Supičić govorio o “Crkvi i humanijem društvu”, ističući osobito kako su “konkretni povijesni ciljevi prema kojima bi se i danas i sutra moglo i moralo svim snagama težiti – istinsko oslobođenje i sloboda ljudskoga osobnog i društvenog života, temeljna ravnopravnost svih ljudi, korjenita socijalna založenost, uzajamnost i što veća pravednost, cjelovito poštivanje ljudske osobe i svih njezinih prava, ali i pravo svih ljudskih zajednica, društvenih skupina i nacionalnih većina i manjina”. “Svemu tome Crkva kao Božji narod može dati svoj nezamjenjiv i pun doprinos”, istaknuo je predavač. Prof. dr. Christine Anderson iz Glasgowa govorila je o “vrijednostima u zdravom društvu”, doc. dr. Marijan Steiner o “kršćanstvu kao o nadi za treće tisućljeće”. “Povjerenje u budućnost uvijek je kršćanstvu davalo moć i sposobnost za duhovnu obnovu čovječanstva. Tako će biti i u novom tisućljeću. U naravi je kršćanstva da bude preobrazbeni pokret svijeta i da preoblikuje i produhovi društvo i civilizaciju”, istaknuo je on. Tema predavanja prof. dr. Ladislava Nemeta iz Moedlinga bila je “Civilizacija ljubavi – pojam kulture u suvremenim crkvenim dokumentima”, odnosno odnos kršćanstva prema kulturi. “Katolička je Crkva uvijek s pozornošću pratila kulturna gibanja u društvu te je uvijek pokušavala imati konstruktivan odnos prema kulturi”, ustvrdio je dr. Nemet. Prof. dr. Ivan Macan govorio je o “socijalno-filozofskim pretpostavkama zdravog društva”, a prof. dr. Mate Babić o “ekonomskim aspektima zdravog društva”. Naslov predavanja prof. dr. Ivana Kopreka bio je “Istina će nas ozdravljati”, a u njemu je on, uz ostalo, upozorio i na brojne “simptome bolesnoga društva: porast asocijalnog ponašanja, kriminalitet i razbojstva, konzumiranje droga i sasvim općenito nasilje, rastakanje obitelji, zanemarivanje etike rada, korupcija i birokratizacija, grabež, socijalne nepravde i laži”. No, dodao je predavač, ipak se zamjećuju i “čežnje mnogih o istini i dobru, o moralu i poštenju”. Doc. dr. Josip Jelenić govorio je o “birokraciji u društvu”, a prof. dr. Bernhard Kriegbaum iz Innsbrucka održao je predavanje o “društvenom preobražaju” koje je izvršilo “rano kršćanstvo”. Tema predavanja prof. dr. Hansa Rottera bila je “Misli katoličke moralne teologije u zdravom društvu”, dok je prof. dr. Valentin Pozaić govorio o “gospodarenju Zemljom kao ljubavi prema Zemlji”. Naslov predavanja prof. dr. Marte Ljubešić je “Zdravo društvo – pogled iz kolijevke”, i u njemu je bilo riječi o utjecaju okolnosti suvremenoga života, poput “izoliranosti mladih obitelji, pojačanom stresu roditelja”… , na psihu dojenčadi. Mr. Mijo Nikić govorio je o “psihotraumi kao užasu zamrznutom u pamćenju”. Nakon što je analizirao opterećenje društva “našim osobnim psihotraumama”, mr. Nikić je zaključio kako mu nije bila želja “proglasiti naše društvo bolesnim, jer ono to u cjelini nije. Međutim, ono jest ugroženo, a ovaj simpozij je i organiziran zato da prepoznamo njegove traume i da ponudimo neka terapijska rješenja”. Po završetku predavanja uslijedila je završna rasprava, na kojoj su dotaknuta i neka aktualna pitanja vezana uz ulogu školskog vjeronauka u stvaranju zdravoga društva te, u javnosti tako često spominjanoj, duhovnoj obnovi.