SIMPOZIJ "CRKVA IZMEĐU PROROČKOG POSLANJA I KONFORMIZMA" NA TEOLGOIJI U SPLITU
IKA
SIMPOZIJ “CRKVA IZMEĐU PROROČKOG POSLANJA I KONFORMIZMA” NA TEOLGOIJI U SPLITU
Split, 24. 10. 1998. (IKA) – Teologija u Splitu, priredila je 23. listopada simpozij na temu “Crkva između proročkog poslanja i konformizma”, na kojemu su uz profesore i studente, te zauzete katoličke intelektualce i vjernike, sudjelovali i biskupi splitske metropolije nadbiskup Ante Jurić, pomoćni biskup Marin Barišić i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk.
Rektor Teologije u Splitu dr. don Marin Škarica, pozdravljajući sudionike skupa istaknuo je važnost svjedočenja vjere životom. U svojoj pozdravnoj riječi nadbiskup Ante Jurić, upozorio je na pogibelj naprednjaštva pod svaku cijenu. “Odvažnost pristajanja uz Krista bez kompromisa. Nema drugog puta ni istine, ako hoćemo biti kršćani. U obrani isitne i načela biti s Papom, pa i protiv cijelog svijeta, npr. u obrani života. Ne pogađa se ni s kim. Stoga valja moliti za snagu odozgor. Dat će vam se što ćete govoriti. Više se osloniti na pomoć Duha Svetoga”, istaknuo je nadbiskup Jurić. Dr. fra Jure Brkan, provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i profesor na Franjevačkoj Teologiji u Makarskoj čestitao je splitskoj Teologiji što je priredila takav skup. “I naši biskupi moraju prorokovati poput Alojzija Stepinca. Prorokujemo životom. Ljudska prava su zakoni koje je Bog stavio u čovjekovo srce. Mi ih proučavamo i poučavamo. Ljudska se prava ne mogu staviti u nikakve zakonike. Prihvatiti čovjeka kao sliku Božju i prorokovati u zgodno i nezgodno vrijeme, kako kaže sv. Pavao. Teško je ne biti konformist. No, mi na temelju iskustva Duha Svetoga, više prorokujemo svojim životom, nego riječima”, istaknuo je fra Jure Brkan.
Dr. Marko Josipović, rektor Teologije u Sarajevu, zahvalio je prije svega za sva dobročinstva koja je splitska i Crkva u RH učinila za njihovu nadbiskupiju za vrijeme rata. Rektor Sveučilišta u Splitu, dr. Ivo Babić kazao je da mu je velika čast govoriti u ustanovi u kojoj su temelji visokog školstva na ovim prostorima. “Pogibelj osobito od duhovnog zagađivanja. Moral je bitna tema o kojoj ovisi naše biti i ne biti. Narod sluša svaku riječ svojih pastira, pa i oni koji misle da ne vjeruju. Proročka kultura konformizma obilježila je i Stari i Novi zavjet. Ne usteži pravu riječ u pravo vrijeme. Ne stavlja se svijeća pod varićak, niti se sakriva grad na gori”, kazao je dr. Babić. Dr. Ante Mateljan kazao je da želimo znati i nešto više i učiniti i korak naprijed. Prvog predavača dr. Tomislava Ivančića predstavio je dr. fra Josip Marcelić koji je svjedočio o njegovoj proročkoj riječi.
U svom predavanju “Naša Crkva u procjepu između proročkog svjedočenja i konkretne crkvene prakse”, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tomislav Ivančić kazao je da “naslov nije ispravan, jer se Crkva nikad ne može naći između, nego ona jest u tome, kao što čovjek jest tijelo i duša. Kao narod podvrgnuta je kušnjama svijeta. Iznoseći mišljenja pravoslavnih i protestantskih teologa, upozorio je na nereligioznu interpretaciju kršćanstva koju je iznio Bonhoeffer. “Kršćanstvo je duhovno ukoliko je trajno utjelovljenje Duha Svetoga, ističu katolički teolozi. Pokušaji da se ispravi grešnost Crkve, jesu i u nastojanju da svećenici budu i proroci. Božja se objava ne ograničava samo na sakralne prostore. Proročka vizija naviješta da je moguć drugi svijet. Valja se stoga vratiti natrag, u pustinju. Proročki glas može se čuti ako se sluša unutrašnji glas svakog čovjeka koji govori o drami suvremenih ljudi, siromašnih, potlačenih. Suvremeni se čovjek boji drugih, sebe i Boga. Prorok upravo čuje krik svojih suvremenika, i po tome što ga spaja s Kristovom porukom, postaje prorok”, dodao je prof. Ivančić. Dekan Ivančić je govorio i o dvostrukome temelju Crkve, apostolskome i karizmatskome dodavši kako je napetost između karizmatskoga i juridičkog neizbježna. U raspravi poslije predavanja bilo je riječi o Papinoj poruci i pozivu za nedavnog pohoda nama u Hrvatskoj, da svi budemo svjedoci.
Michel-Marie Reynaud, voditelj zajednice “L’Arche de Cuise” (Noina korablja) u Francuskoj, otac četvero djece, zaposlen s osobama s teškoćama u razvoju, iznio je kako žive u njihovim zajednicama i pomažu slabima i nemoćnima. Na početku izlaganja kazao je da je radostan što je u Hrvatskoj, i to prvi puta. Kao voditelj zajednice “Korablja” u mjestu Cuise la Motte u Francuskoj, predstavio je svoju zajednicu od otprilike 120 osoba, od kojih su 45 invalidne osobe koje žive u 6 kućanstava. Dvije od njih primaju teške invalide. Imaju i dvije radionice. Sa svojom suprugom Kanađankom, i svojih četvero djece, već je 25 godina u Korablji. Ta mala zajednica postupno je rasla i danas postoji veliki broj takvih zajednica širom svijeta: njih 105 u tridesetak zemalja svih kontinenata.
Prof. dr. Janez Juhant s Teološkog fakulteta u Ljubljani iznio je teološko gledanje na postkomunistička društva u predavanju pod nazivom “Slovenci i kršćanstvo”. Istaknuo je da je slovensko društvo, kao i ostala društva izašla iz komunističkog sustava, sklono autoritarnosti. Tu su svoje mjesto našli komunisti, u čemu veliki utjecaj imaju javna glasila, koji su u rukama postkomunističke vlasti. “Poteškoće Crkve u slovenskom prijelaznom razdoblju izbijaju na vidjelo tek u novije doba. Crkva je bila nepripremljena za te promjene. Kršćani su se teško angažirali u politici. Odnos Crkve i države isti je kao i nakon promjena, osim što su ljudi u Crkvi stekli određena iskustva. Vjernici nisu spremni, niti ih način života potiče na aktivnu ulogu u Crkvi, niti u društvu. Djeluju neorganizirano i ne osjećaju potrebu suradnje u izgradnji demokratskog društva. Stvarno stanje Crkve jest da nema nikakvih ugovora s državom. Još se nije gotovo ništa postiglo”, rekao je prof. dr. Juhant. Nadalje, govorio je o procesu tranzicije, istaknuvši širenje sekularizacije, problem korupcije, nenačelne politike, te prije svega razmjerno slabe otpornosti katolika prema svim “zamkama tranzicije”.
Profesor fundamentalne teologije i urednik časopisa “Crkva u svijetu” dr. Nediljko Ante Ančić u predavanju “Crkva i moderna kultura” razradio je odnos Crkve i kulture u kontekstu aktualnih snažnih previranja i korjenitih promjena u današnjoj modernoj kulturi te velike krize crkvenoga prenošenja vjere i vjerskog života. istaknuo je da u europskim zemljama opada značenje religije, a značenje Crkava u stalnom je opadanju, posebno praktičnih kršćana. Govoreći o sve većem opadanju duhovnih zvanja i sve manjem broju aktivnih vjernika, dr. Ančić je rekao kako su dva moguća načina kako se suprotstaviti današnjoj krizi crkvenog života. S desnog spektra katolištva dolazi demonizacija modernizma koja za sadašnju krizu okrivljuje Drugi vatikanski sabor. Drugi je način suočavanja sa suvremenom krizom dijalog s modernom kulturom. Kao perspektive, dr. Ančić ističe poticanje unutarcrkvenoga dijaloga da se prevladaju postojeće polarizacije te da se njeguje stil komunikacije i suodgovornosti. U raspravi je istaknuta misao Ivana Pavla II, da nije sve kultura što se stavlja pod pojam kulture. Postoji svakako kultura s kršćanskim korijenima, ona s nekršćanskim i ona s protukršćankim korijenima. Temeljno je pitanje, koje je istaknuto u raspravi, što učiniti da se stvori zajednica proročke komunikativnosti.
O sudjelovanju laika u poslanju Crkve danas govorio je mr. Borislav Dadić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. Bit proročkog poslanja Crkve jest da uz pomoć Duha Svetoga objavi istinu, a vjernici laici pozvani su na sudjelovanje u tom poslanju. Na radnom mjestu i oko njega, vjernici laici na poseban način vrše poslanje Crkve. Obitelj je, nadalje, povlašteno mjesto vjerničkog poslanja, gdje se njeguje osjećaj za Crkvu i crkveno. Vjernici laici ne mogu odgovoriti na te potrebe, jer nisu pripremljeni, niti u našoj Crkvi ima potrebne skrbi za njihov rad. Dodao je da Crkva ne smije kolaborirati sa svijetom nego ga preobražavati u Kristovu duhu, stoga je za to potrebna odgovarajuća formacija, kako laika tako i svećenika.
Zaključujući simpozij, dr. Mateljan je istaknuo da to ne bi trebao biti kraj, nego nastavak produbljenja odgovora na proročko poslanje, a temelj tog poslanja je ljubav prema Bogu i bližnjima. Nadbiskup Jurić upozorio je da s ljudskom mudrošću ne možemo sve riješiti, te da se molitvom i kontemplacijom mogu brojne poteškoće riješiti. Zahvaljujući vjeroučiteljima, istaknuo je da je splitsko-makarska nadbiskupija na vrijeme osjetila potrebu njihove formacije. “Ako svoju riječ budu pratili molitvom i svjedočanstvom života, sigurno će njihov rad uroditi plodom. Problema će biti dok je svijeta i ljudi. Uz sve slabosti, oslanjajući se na Isusa, idimo hrabro dalje”, zaključio je na kraju simpozija splitsko-makarski nadbiskup.