Zagreb, (IKA) – U povodu Darwinove godine, kojom se obilježava 150. obljetnica prvog izdanja knjige Charlesa Darwina “O postanku vrsta” i 200. obljetnica njegova rođenja, održan je 24. studenoga u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu simpozij “Dijalog evolucije i teologije u povodu Darwinove godine”.
Otvarajući simpozij koji je organizirao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dekan Fakulteta dr. Josip Oslić izrazio je želju, kako prenosi portal Glasa Koncila, da simpozij “pridonese prevoditeljskoj vještini između prirodnih znanosti i teologije kako bi u ozračju otvorenosti mogao nastati plodan dijalog u kojem će i prirodne znanosti i teologija ponovno otkriti ono što ih međusobno povezuje u osvjetljavanju graničnih pitanja”.
Na simpoziju su govorili teolozi, filozofi i prirodoznanstvenici, a započeo je predavanjem dr. Krunoslava Brčić-Kostića sa Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković, koji je govorio o mogućnosti dijaloga između znanosti i vjere. Pritom je istaknuo da se suprotno tvrdnjama sljedbenika sekularne eshatologije znanstvenim metodama ne može ni dokazati ni isključiti postojanje Boga jer prirodne znanosti i teologija promatraju različite razine stvarnosti služeći se pritom različitim metodama.
Dr. Đurđica Ugarković s istoga Zavoda govorila je o budućnosti ljudske evolucije pokazujući kako manipulacija genima u kombinaciji s umjetnom oplodnjom vodi usmjerenoj evoluciji, što nije bez etičkih dvojba.
Da govoriti o odnosu teologije i evolucije nije nimalo zahvalno pokazao je dr. Nenad Malović s KBF-a u Zagrebu. Velik broj rasprava počiva na svjetonazorskim temeljima – s jedne strane su ateistički evolucionisti, a s druge kreacionisti koji svojim fanatizmom zatiru istinu. Međutim, put koji treba slijediti jest onaj dijaloški.
“Želi li se započeti dijalog, bez obzira na kojoj se strani stajalo, treba biti svjestan različitosti formalnog objekta te posljedično različitosti metoda prirodnih znanosti i teologije. Dok se prirodne znanosti bave proučavanjem promjena u fizičkom svijetu i koriste se eksperimentalnom matematičkom metodom, teologija taj svijet promatra pod vidom njegova odnosa prema Bogu koji je Stvoritelj svijeta. To su dva različita pogleda na isti svijet. Pritom je od presudne važnosti paziti na to da nijedna disciplina ne prelazi vlastite imanentne granice određene upravo izabranom metodom te da nijedna od njih ne polaže apsolutno pravo na cjeloviti odgovor na pitanje što je svijet i posljedično što je čovjek”, rekao je Malović zaključujući da je teologiju i prirodne znanosti potrebno promatrati komplementarno.
Premda je u području znanstvene misli darvinizam značio evoluciju, biologija dokraja ne objašnjava niti može objasniti što je čovjek, rekao je dr. Josip Balabanić, pokazujući da se mnoga razilaženja temelje na svjetonazorskim razlozima. Darwin je, naime, dao znanstveno kauzalno objašnjenje kojemu je u pozadini filozofija metodologijskog naturalizma, pozitivizma i senzizma te se nije bavio pitanjem duhovne duše. No, “njegovi sljedbenici dosljedno slijede Darwinov metodologijski naturalizam, dok svoj ontološki naturalizam podmeću kao evolucijsku znanost”.
Premda se danas Crkvu nerijetko pokušava etiketirati kao protivnicu znanosti, stvarnost pokazuje suprotno. Kako je istaknuo dr. Tonči Matulić, izvanredni profesor KBF-a u Zagrebu, još je 1950. godine papa Pio XII. potvrdio da evolucija više nije samo ozbiljna hipoteza nego da spada u pravu teoriju. Na toj liniji su i promišljanja pape Ivana Pavla II. koji je zastupao interdisciplinarni i partnerski dijalog između teologije i prirodnih znanosti. Pritom je važno poštovati autonomiju pojedinih znanosti, kako je isatknuto na Drugome vatikanskom koncilu. Uz brojna druga promišljanja, među najmjerodavnije za orijentiranje teoloških istraživanja spada dokument Međunarodne teološke komisije “Zajedništvo i služenje” koji kaže da “čak i ishod nekog uistinu kontigentnog prirodnog procesa može podjednako pripadati Božjem providonosnom planu za stvorenja.
U katoličkoj perspektivi neodarvinisti koji se pozivaju na slučajnu genetsku varijaciju i na prirodan odabir u podržavanju teze da je proces evolucije lišen upravljanja idu s onu stranu onoga što znanost može dokazati”. Dakle, ne napredujemo samo u spoznaji istine o prirodnom svijetu nego i u spoznaji istine o Bogu Stvoritelju, zaključio je dr. Matulić.
O prirodnim znanostima i teologiji u kontekstu Darwinove teorije evolucije govorio je Roman Brajša, o etici između sociobiologije i filozofije Ivan Bubalo, a izlaganje pod naslovom “Neki od izvora nesporazuma oko evolucije” održao je Nikola Stanković.