Beograd, (IKA) – U povodu 80. obljetnice ponovne uspostave Beogradske nadbiskupije u Beogradu je od 21. do 23. listopada održan simpozij o povijesti Beogradske nadbiskupije od 1924. do 2004. godine, s osvrtom na raniju prošlost od kršćanskih prapočetaka na tlu Srbije.
Organizator simpozija bio je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar sa suradnicima. U tijeku tri dana brojni su slušatelji kroz predavanja priznatih predavača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, mogli upoznati prošlost kršćanstva na tim prostorima kao i prošlost male, ali vrlo značajne Beogradske nadbiskupije.
Na otvaranju simpozija bili su nazočni i crkveni velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve vladika šabački Lavrentije i vladika niški Irinej s pratnjom, kao i ministar vjera u Vladi RS dr. Milan Radulović.
U pozdravnom govoru beogradski nadbiskup istaknuo je, da premda radovi na obnovi zgrade nadbiskupije još nisu završeni, ipak su se s organizacionim odborom pod vodstvom o. Petra Galaunera DI upustili u rizik organiziranja simpozija, sa željom da se bolje upozna stvaralačka prošlost i pridonese upoznavanju povijesti.

U prvom nizu predavanja dr. Mirja Jarak iz Zagreba upoznala je sudionike s počecima kršćanstva na tlu Srbije, a dr. Miloš Antonović iz Beograda govorio je o odnosima srpskih vladara i Katoličke crkve. Slijedio je osvrt na djelovanje bosanskih franjevaca na tlu nadbiskupije u 18.stoljeću dr. fra Andrije Zirduma, djelovanje dubrovačkih franjevaca dr. fra Emanuela Hoška, kao i isusovaca u vrijeme turske vladavine, o čemu je govorio mr. Ivica Musa, DI.
U poslijepodnevnom dijelu rada simpozija dr. Andrija Šuljak održao je predavanje o đakovačko-srijemskom biskupu Josipu Juraju Strosssmayeru, koji je 46 godina (1851-1897) bio apostolski administrator Katoličke crkve u Srbiji. Novo razdoblje za povijest Katoličke crkve bio početak organizacijskih struktura i ponovna uspostava nadbiskupije 1924. godine o čemu je govorio Ljubomir Janković. Zanimljivo predavanje o prvom beogradskom nadbiskupu dr. fra Rafaelu Rodiću održao je dr. fra Emanuel Hoško.

Drugi dan simpozija bio je posvećen djelovanju redovnika u Beogradskoj nadbiskupiji. Premda je djelovanje muških redovničkih zajednica – franjevaca Bosne Srebrene, isusovaca iz Hrvatske, lazarista i salezijanaca iz Slovenije bilo vrlo značajno i usmjeravalo tijek crkvene povijesti, kako se dalo vidjeti iz predavanja dr. Bogdana Kolara, ipak su najviše pozornosti privukli koreferati o djelovanje katoličkih redovnica na području nadbiskupije u 20. stoljeću. Redovnice su prikazale dolazak, djelovanje i značaj svojih redovničkih zajednica u Srbiji, posebno nakon II. svjetskog rata, kada nije bilo bolnice u Beogradu u kojoj nije bilo redovnica. Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog djelovale su u nadbiskupiji od samog početka nadbiskupije (1924) do protekle godine, kada su na žalost mnogih vjernika pa i drugih stanovnika posljednje redovnice napustile Beograd. O tomu je govorila s. Bogoljuba Fotak. Također je bilo važno djelovanje sestara Sv. Križa.

Uslijedio je osvrt s. Estere Radičević na redovničke zajednice koje su i danas prisutne u nadbiskupiji: Male Isusove sestre, sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Franjevke Bezgrešnog Začeća Crnogorske provincije. U Beogradskoj su nadbiskupiji bile prisutne i redovničke zajednice iz Slovenije: Školske sestre sv. Franje iz Maribora, na čije se djelovanje osvrnula s. Mihaela Berčon, Marijine sestre o kojima je govorila s. Božidara Goličnik, a nadasve Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog, među narodom do danas poznate kao “usmiljenke”. Predavanje je održala s. Goretti Pavlišić. Činjenica da je samo od sestara Kćeri kršćanske ljubavi u proteklom stoljeću njih 900 djelovalo u Srbiji, može donekle predočiti kakav su izuzetan doprinos redovnice dale životu Katoličke crkve Beogradske nadbiskupije, osobito u doba komunizma.
Slijedili su referati o župama nadbiskupije (Stjepan Barišić), o nekadašnjim nadbiskupima Beogradske nadbiskupije – Rodiću, Ujčiću, Bukatku, Turku, Perku (dr. mons. Marko Čolić) o vjerničkim udruženjima (o. Rafael Lipovac), o tamošnjem iskustvu spontanog i organiziranog pastorala kulture (dr. o. Vladimir Horvat DI), o časopisu “Blagovest” (mr. Nevena Tomić), kao i nezaobilazna i osjetljiva tema o 80 godina blagovijesnog ekumenizma (dr. Niko Ikić), te o inkulturaciji (dr. Jakov Kulić DI).
Brojni slušatelji pozorno su pratili predavanja i konstruktivno sudjelovali u raspravama, iznoseći svoje stavove i iskustva.

Simpozij je završio referatom nadbiskupa Hočevara o izazovima i traženjima, s pogledom u budućnost. Simpozij je sigurno pridonio boljem upoznavanju naše prošlosti i vrijednosti, istaknuo je nadbiskup Hočevar. Naša Beogradska nadbiskupija, često izgubljena i raspršena, poput “ostatka Izraela”, može na posebni način doživjeti snagu proročkih riječi: Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim (Iz 43,4). Takova biblijska svijest može i danas pomoći ovoj zajednici, koja je brojčano mala, vrlo raspršena i ispražnjena svake moći, da doživi svoju dragocjenost i važnost vlastitog položaja u vremenu i prostoru. Njen je identitet slikovito izražen simbolom mosta koji povezuje udaljene obale, slikom otvorenih kapija koje primaju sve koji dolaze, uz znakovite obrise nadvijenog oblaka, znaka Božje prisutnosti, i njegove stvaralačke snage. I mi se nadamo da nas je Gospodin ovdje postavio kao most koji povezuje, kao otvorena vrata koja prihvaćaju sve, svjesni njegove prisutnosti koja brižno bdije nad nama, rekao je nadbiskup Hočevar.