Istina je prava novost.

Simpozij o sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću

Padova, (IKA) – Ove se godine proslavlja 25. obljetnica proglašenja svetim o. Leopolda Bogdana Mandića. U padovanskome svetištu sv. Leopolda, održan je skup na temu: “Sveti Leopold, most između naroda. Bratski susreti i ekumenski tijekovi”.
Slavko Kovačić, umirovljeni profesor crkvene povijesti na Splitskome sveučilištu govorio je, kako prenosi Radio Vatikan, o povijesnom kontekstu Dalmacije u vrijeme Bogdana Mandića, o složenome društveno-političkome razvoju Boke Kotorske koji se odrazio na odnose između katoličke i pravoslavne zajednice. U to doba brojne katoličke obitelji iseljavaju iz Boke u veće dalmatinske gradovi i Trst, glavnu morsku luku u doba Austro-Ugarske monarhije. U Boki je poglavito katolička zajednica doživjela postupno osipanje. Govoreći o ekumenskim odnosima u vrijeme Bogdana Mandića, rekao je da su „tradicionalno bili snošljivi, čak općenito dobri. U nekim se mjestima u crkvi služilo bogoslužje na dva obreda: katolici su imali svoj oltar, a pravoslavni svoj. Osnivanje novih biskupija, preustroj crkvenih pokrajina te razne odredbe odrazili su se na stabilnost odnosa. Kao mladić, prije napuštanja rodnoga kraja, sveti je Leopold iskusio neostvareno jedinstvo između kršćana, zbog toga je veoma patio i želio je nešto učiniti da se jedinstvo što prije ostvari, za tim je vapio – rekao je profesor Kovačić.
Publicist Sergio Tazzer govorio je o odnosima Italije i susjednih istočnih zemalja te o utjecaju političkih zbivanja na odnos između Crkvi. Unatoč povijesnim događanjima, mostovi dijaloga i suradnje nisu porušeni – zaključio je Tazzer. Massimo Cacciari, talijanski filozof i gradonačelnik Venecije, govorio je o „Identitetu i razlikama”.
Papa Pavao VI. je 2. svibnja 1976. godine proglasio blaženim oca Leopolda Mandića i u prigodnoj homiliji istaknuo novoga blaženika kao čovjeka ekumenizma. Papa Ivan Pavao II. ga je 16. listopada 1983. proglasio svetim. Spomendan mu je 12. svibnja. Proglašavajući oca Leopolda svetim, Ivan Pavao II. ga je opisao kao svećenika koji je imao tako snažan ekumenski duh da se kao žrtva prikazao Gospodinu, svakodnevno prikazivanje za uspostavu punoga jedinstva između Katoličke i Pravoslavne Crkve. Anticipirajući takozvani duhovni ekumenizam, na skriven način živio je svoj ekumenski poziv. Znao je plačući govoriti: ovdje ću u poslušnosti i vršenju svoje službe biti misionar. Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok – to je bio veliki zavjet svetoga Leopolda Mandića, rekao je tada Papa.