SIMPOZIJ “STATUS LJUDSKOG EMBRIJA”

U organizaciji Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije i Papinske akademije za život, a pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma održan je 14. ožujka simpozij “Status ljudskog embrija”. Znanstveni simpozij otvorio je predsjednik Vijeća HBK za obitelj i krčki biskup Valter Župan, kazavši kako je svrha tog skupa razmotriti status ljudskog embrija s biološkoga, filozofskog, teološkog, etičkog i pravnog stajališta. Biskup Župan tom je prigodom pozdravio brojne ugledne goste među kojima su bili zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Josip Bozanić, vojni biskup Juraj Jezerinac, varaždinski biskup Marko Culej, zamjenik ministrice zdravstva Rajko Ostojić, zamjenica ministra rada i socijalne skrbi Marija Stojević, te dekane, ravnatelje bolnica i predstavnice Pokreta i udruga za život. U radu simpozija sudjelovao je i prof. dr. Anton Švajger, redoviti profesor histologije i embriologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te predsjednik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva. Obraćajući se sudionicima skupa, nadbiskup Bozanić kazao je da je život koji nam je dan, dan kao dužnost i obveza te smo ga dužni promicati. “Crkva na početku trećeg tisućljeća diže glas za čovjeka, za čovjekov život od začeća do smrti, rekao je nadbiskup Bozanić te dodao: “Crkva i na tom području želi dijalogizirati sa svima jer nam je život svima zajednički interes”. Potom je prof. dr. Roberto Colombo, profesor humane biologije na Katoličkom sveučilištu “Presveto Srce” u Milanu i profesor bioetike na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu održao predavanje “Doprinosi biologije u priznavanju identiteta i statusa ljudskog embrija”. Odgovarajući na hipotetsko pitanje “Koja faza procesa oplodnje ženske jajne stanice označava početak života?”, dr. Colombo je zaključio da je posljednja faza oplodnje – fuzija koja je ujedno i prva faza razvitka. “Biološki sustav oplođene stanice više nije ni očev, niti majčin. Oplodnja je, dakle, početak razvitka i ne postoji nikakav prekid tog kontinuiteta. Prve dvije stanice nastaju od 32 do 38 sati nakon oplodnje, ali stanice su i dalje međusobno spojene. Stanice se dalje dijele vrlo precizno. Tri su osnovne karakteristike razvoja ljudskog tijela: kontinuitet, postupnost i koordinacija. Moj je zaključak da ljudski organizam, moje #!ja#! u ljudskom rodu započinje oplodnjom.”
Profesor antropologije na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, prof. dr. Ramon Lucas Lucas održao je predavanje “Antropološki status ljudskog embrija s filozofskog stanovišta”. “Nadovezat ću se na predavanje mog prethodnika dr. Colomba, koji je s biološkog stajališta ustvrdio da oplođena stanica koja počinje živjeti više nije stanica u organizmu majke, nego je organizam koji je nešto drugo u odnosu na majčine stanice. Mogu se postaviti filozofska pitanja: Je li taj organizam ljudsko biće? Je li on osoba kao mi? Ima li pravo na poštovanje i ostala prava koja mi imamo? Bioetika može tematizirati i reći #!Osoba je onaj tko može izvršavati racionalna djela, stvarati međuodnose, dijalog.#! Embrij to još nije, ali će postati. Ako embrij nije u stanju obavljati svjesna djela, to ne znači da nije osoba. Osoba ne mora imati razvijene sve sposobnosti, dovoljno je da ih posjeduje.” Dr. Lucas istaknuo je kako je jedan od najdubljih razloga zbog kojeg trebamo poštivati ljudsko biće činjenica da je ljudska osoba jedinstvena i neponovljiva.
Prof. dr. Valentin Pozaić, profesor moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu predavao je o “Teološkim aspektima statusa ljudskog embrija”. “Čovjek je jedino biće stvoreno na sliku Božju. Upravo je ta istina temelj kršćanske antropologije. Bog je razumno, inteligentno, mudro biće, on je ljubav. I na tu sliku je stvoren čovjek.” Dr. Pozaić ustvrdio je da ne postoje subjekti po rođenju, jer čovjekov život počinje u majčinu krilu. “To nam potvrđuje Otajstvo utjelovljenja. Isus se poistovjetio sa svakim čovjekom prolazeći sve razvojne etape, od embrija do zrelog čovjeka. I sama znanost se sve više približava shvaćanju da život počinje od začeća.”
Izlaganjem o statusu ljudskog embrija i fetusa s etičkog aspekta, koje je održao dr. Ivan Fuček, umirovljeni redoviti profesor moralne teologije na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, nastavljen je poslijepodnevni rad simpozija. U izlaganju se dr. Fuček dotaknuo pitanja koja se odnose na zahvate u život ljudskog embrija i fetusa unutar i izvan majčine utrobe, istaknuvši kako postoji znatan broj dopuštenih, ali i nedopuštenih zahvata. Ipak, ustvrdio je predavač, čovjekov embrij ili fetus osoban je subjekt. Poštivanje ljudskog embrija nužno je budući da je on izložen znanstvenim i liječničkim intervencijama od kojih su neke nedopustive, rekao je dr. Fuček, ističući kako je temeljni etički kriterij onaj koji kaže kako je neki zahvat dopušten ukoliko pomaže životu odnosno zdravlju embrija. “Kad bi se radilo samo o vjerojatno ljudskoj osobi, već bi to bilo dovoljno za sprečavanje svake manipulacije”, ustvrdio je dr. Fuček zauzimajući se za to da se u terminologiji, kad je pobačaj u pitanju, ne upotrebljavaju eufemizmi poput “prekid trudnoće”, jer se dobro znade da je riječ o prekidu ljudskog života, dakle riječ je o ubojstvu. Zauzeo se za istraživanja koja promiču ljudski embrij, no pokusi na njemu i s njime, s nepouzdanim lijekovima i zahvatima primjerice nisu dopustivi, jer oni embrij uzimaju kao objekt. Ljudsko biće nikada ne smije biti sredstvo pokusa, a kada je riječ o embriju ni tada kada je već mrtav. U tom slučaju ima se poštivati mrtvi embrij kao i čovjekovo mrtvo tijelo. Svi zahvati na embriju ili fetusu vrednuju se u svjetlu ljudskog dostojanstva života u nastajanju, a što pretpostavlja poštivanje načela jednakosti među ljudskim bićima i načela nepovredivosti ljudskog života, istaknuo je dr. Fuček.
Dr. Carlo Casini, predsjednik Talijanskog pokreta za život i član Europskog parlamenta te član Papinske akademije za život govorio je u posljednjem predavanju na simpoziju o pravnom aspektu statusa ljudskog embrija. Pitanje koje se osobito snažno postavlja pred pravo u naše vrijeme glasi: je li embrij subjekt ili stvar? Pravo regulira ono što znanost tvrdi, a znanost danas tvrdi da začećem nastaje novi život. Pravo, nadalje, upotrebljava riječ “osoba” kao izraz kojim označuje nositelje subjektivnih prava. Odgovor prava, dakle, glasi: embrij je subjekt, pa prema tome i osoba te kao takav treba biti zaštićen jer ima svoja prava. Broj prava koja pripadaju embirju je ograničen i uglavnom se svode na pravo na život, na zdravlje, na identitet i na obitelj. Premda se pravo na život krši gotovo u cijeloj Europi putem zakona u prilog pobačaja i umjetne oplodnje, dr. Casini je ustvrdio kako činjenica da niti jedna europska ustavna odluka nije kvalificirala embrij kao neku stvar, već naprotiv postoje odluke koje embriju daju bezrezervna prava na život, za svaki je respekt. Na kraju svoga izlaganja dr. Casini iznio je mišljenje Nacionalne bioteičke komisije u Italiji iz 1996. godine u kojoj stoji: “Povjerenstvo je jednoglasno priznalo moralno pravo da se s ljudskim embrijem od začeća postupa, prema kriterijima poštivanja i zakonske zaštite koji se moraju primijeniti spram ljudskih individua kojima se općenito pripisuje karakteristika osobe”. Često problemi nastaju kada jasne stavove znanosti i stručnih komisija treba pretočiti u zakonodavstvo, no predavač je izrazio umjereni optimizam ustvrdivši kako se stvari ipak kreću na bolje.
U raspravi su dotaknuta mnoga praktična pitanja, posebice ona vezana uz hrvatsko zakonodavstvo, koje pitanje pobačaja još uvijek rješava prema zakonima iz daleke 1978. godine. Kršćani se trebaju usuditi, rečeno je, predložiti i nedovoljno savršena rješenja toga pitanja, ali nipošto i nikada ne smiju odustati od temeljnih načela. Kad je u pitanju spašavanje ljudskog života, onda treba učiniti što je moguće, pa makar to bilo i djelomično pomaganje. Dotaknuta je i problematika bračne neplodnosti i pomoći koju u takvim slučajevima može pružiti medicina. Po sebi ne bi bio problem samog začeća kao takvog, već je problem s “viškom” embrija koji se onda ili uništavaju, ili zamrzavaju te se tako njima može manipulirati, što nije dopustivo.
Na znanstvenom simpoziju o statusu ljudskog embrija u Zagrebu sudjelovalo je više od 800 sudionika iz Zagreba i sjeverne Hrvatske, a 15. ožujka simpozij se ponavlja u Opatiji te 17. ožujka u Splitu. Na samom otvaranju izvođenjem triju duhovnih skladbi sudjelovao je Akademski zbor iz bazilike Srca Isusova u Zagebu pod ravnanjem Domagoja Krnjaka.
Sa simpozija je upućen brzojav papi Ivanu Pavlu II, a tijekom rada došao je i brzojav potpore, bolešću spriječenog, mons. Elia Sgreccie, potpredsjednika Papinske akademije za život iz Rima. Skup je s riječima zahvale zaključio predsjednik Vijeća HBK za obitelj mons. Valter Župan. (kj/tš)
2