Zagreb, (IKA) – U poslijepodnevnom dijelu simpozija “Vjera i zdravlje – Uloga duhovnosti u modernoj medicini i psihologiji” na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 2. ožujka, prvo predavanje održao je vikar Evangeličke crkve Moran Rajković. Govoreći o temi “Opterećenje današnjeg čovjeka od strane drugih i samoga sebe”, ustvrdio je kako je današnji čovjek degradiran unutar samoga sebe te da je iznimno teško vratiti unutarnji mir. Cijeli se čovjekov život svodi na obrambenu dimenziju, jer se suvremeni čovjek oslanja na sile koje ga opterećuju. Rajković je zaključio kako je rješenje opterećenja današnjega čovjeka u pravom oproštenju koji u nama stvara unutarnji mir i koji se onda eksplicitno odražava i u odnosu na vanjski svijet. Dr. Marina Marinović, predsjednica Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu, održala je predavanje u ime dr. Tomislava Ivančića, profesora i pročelnika katedre fundamentalne teologije na KBF-u u Zagrebu na temu “Hagioterapija – primjer terapijske teologije” u kojem se najprije kratko osvrnula na sam pojam hagioterapije i Centra za duhovnu pomoć koji u Hrvatskoj djeluje od 1990. godine. Govoreći o čovjekovu duhu, ustvrdila je kako on predstavlja izvor čovjekove snage, te da nam upravo on daje sposobnost spoznaje cjeline. Jedan od problema čovjekovih duhovnih rana i bolesti jest njegovo usmjerenje na bogove, a ne na Boga. Dr. Marinović zaključila je kako vjera odnosno povjerenje u apsolutno dobro pomaže u duhovnoj terapiji koja se pruža u Centru za duhovnu pomoć, te da ozdravljenje od psihosomarskih oboljenja nastaje onda kad čovjek duhovno ozdravi.

Dr. Ivan Koprek, filozof i profesor etike i moderne filozofije na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu, govorio je zatim na temu “Filozofija o odnosu duha i tijela” u kojoj je istaknuo kako je potrebno da čovjek uspostavi sklad duha i tijela, budući da su oni dva metafizička bitka. On je također istaknuo kako današnji čovjek pretjerano ističe svoju tjelesnost koja se pak ne smije odvajati od duha, jer je “čovjek duša u tijelu”. “Logoterapija i duhovnost” naslov je predavanja koje je održao dr. med. Križo Katinić, psihijatar u bolnici Sestara milosrdnica, koji je na samom početku rekao kako se nedostatak duhovnosti u današnjem svijetu nadomješta materijalnim sredstvima koja pak ne mogu dati volju za smislom kao primarne čovjekove potrebe. Dr. Katinić potom je govorio o četiri fenomena frustracije smisla u koje ubrajamo: rezignaciju kao nedostatak smisla koja je često prikrivena, zatim izolaciju kao zatvaranje u vlastiti virtualni svijet gdje se sve svodi na usamljenu jedinku. Slijede zatim “ekskurzija” u gubitak smisla kao pokušaj bijega te kao četvrti fenomen fantazija. Osnovni način za liječenje određenih čovjekovih problema osim identificiranja problema jest povratak smislenijem životu bez težnje za ugodom. Dr. Izet Pajević, direktor klinike za psihijatriju u KC Tuzla govorio je na temu “Religioznost kao faktor psihološke stabilnosti” koju je temeljio na istraživanju koje je sam proveo na uzorku od 500 ispitanika oba spola u dobi od 15 do 18 godina, podijelivši ih pritom u tri grupe od po dvije skupine – adolescenti visoko religiozni i manje ili nereligozni, kako bi ispitao utjecaj duhovnosti na psihičke poremećaje kao što su anksioznost, poremećaj pažnje, internalizacija i eksternalizacija i dr. Zaključak koji je izveden iz istraživanja svodi se na to kako su depresivnost, agresivnost, emocionalna labilnost manje izraženi kod visoko religioznih ispitanika (i to više kod mlađih nego starijih) nego manje religioznih, te da su sociološko prihvatljivo ponašanje, obrambeni stilovi te kompenzacija kvalitetniji kod visoko religioznih ispitanika koji su manje podložni devijantnim bihevioralnim obrascima. Uslijedila je zatim kratka rasprava u kojoj je postavljeno pitanje uzima li se i u kojoj mjeri pacijentovo religiozno opredjeljenje u liječničkoj praksi, na koje je odgovorio dr. Katinić koji je rekao kako je osnova liječenja poštovanje odnosno uzimanje u obzir i te pacijentove dimenzije te da je suradnja liječnika i svećenika duhovnika nužna, budući da su i jedan i drugi na zajedničkom poslu.

Nakon toga uslijedilo je predavanje Marija Bebića, dipl. psihologa i savjetnika predsjednika Uprave za razvoj managementa u PBZ-u na temu “Duhovnost u osobnom razvoju managera i izgradnji timova” koji je govoreći o važnosti IQ vs. QS (duhovna inteligencija) rekao kako su i sam Krist i njegovi sljedbenici uzor modernim menadžerima od kojega se očekuje da uspije mobilizirati sve resurse unutar poslova koji su mu povjereni, posebno razvijajući osjećaj empatije prema drugima. Leadership odnosno vođa “zna, hoće i može” te je nužno, rekao je Bebić, da najprije radi na sebi, a potom da poslovne principe uskladi s Božjim kako bi od zemaljskoga leadershipa postao Božji leadership koji je pak usmjeren na jakosti i krajnje vrijednosti nasuprot slabostima i profitu. Leadership bi trebao baš kao i Isus Krist “učiti ljude kako loviti ribu” te neprestano moliti za one koji su mu povjereni, rekao je Bebić.

Mr. Zoran Komar, psiholog i predavač na Hrvatskim studijima u Zagrebu, govorio je na temu “Metode evaluacije duhovnosti” koji je istaknuo nekoliko prigovora na tezu kako su vjera i znanost spojivi, ali koji su u svim točkama argumentirano pobijeni. Nadalje, on je istaknuo kako su od 90-ih godina provedena uglavnom usputna ispitivanja religioznosti koja se odnose na 4 područja odnosa vjere i zdravlja: kvalitetu življenja, rizik oboljenja i smrtnosti, način na koji se pojedinci prilagođavaju zahtjevima kroničnih bolesti te pitanje zdravlja. No, znanost može i mora istraživati odnos vjere i zdravlja jer je to najbolji način da se objektivno i pošteno rasvijetli ovaj egzistencijalni problem, zaključio je Komar.

Na temu “Duhovnost u liječenju kroničnih bolesti” govorio je zatim Boris Blažinić, psiholog i sudski vještak za psihologiju te direktor Centra za razvoj osobnosti, koji je govorio o ulozi duhovnosti posebno u liječenju multiple skleroze koja se javlja kao posljedica kontinuiranoga izvora stresa koji pak utječe na slabljenje imunološkoga sustava prilikom čega nastaje ovo kronično oboljenje. Budući da je liječenje ove bolesti uvelike otežano osjećajem bespomoćnosti bolesne osobe kao “stigmatizirane” u društvu zbog simptoma bolesti te da se bolesna osoba osjeća kao “žrtva” pa pokušava promijeniti sve oko sebe, Blažinić je rekao kako uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno na razvoj bolesti. U tom smislu potrebno je na bolest gledati kao na izazov, u kojem duhovnost ima presudnu ulogu u smislu promjene osobe na svim razinama tako da osoba više nije “multiplikaš” već sluga Božji, zaključio je predavač.

Dr. Ivan Štengl, doc. za psihologiju na KBF-u u Zagrebu, održao je predavanje na temu “Vjera i duševno zdravlje: mogućnost jednom manje ambivalentnog odnosa?”. On je naznačio kako sekularizacija duhovnosti predstavlja ozbiljan problem današnjice te da na liječnike stavlja onaj zahtjev koju su prije imali samo svećenici. Govoreći o “dogmatskom katolicizmu”,istaknuo je kako su članovi ovoga oblika katolicizma skloniji depresijama, nefleksibilnom osjećaju prema krivnji i grijehu i dr. Govoreći o korelacija između vjere i duševnoga zdravlja rekao je kako je ona pozitivna. Dr. Nikola Stanković, prof. filozofije na FFDI i KBF-u u Zagrebu govorio je o temi naslovljenoj kao “Kriva vjera i nevjera kao sputavanje slobode” prilikom čega se upitao kako je moguće da čovjek izbjegne krivo tumačenje vjere, te je protumačio kako nevjera nije nepripadnost nekoj vjerskoj zajednici već je nepovjerenje u zbilji. On je također naznačio kako kriva vjera ometa čovjeka u aktivnom raspolaganju svojim mogućnostima te da je neophodno vježbati se u iskonskom propitivanju bitka što je ujedno uvjet ozdravljenja. Dr. Stanković je na kraju rekao kako čovjek može biti zdrav samo pred zdravim sugovornikom te da unaprijedno isključivanje susreta čini suženje slobode kao što to čini i kriva vjera.

Zaključno predavanje simpozija na temu “Bolest i zdravlje u Bibliji” održao je dr. Adalbert Rebić, prof. Sv. Pisma na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je istaknuo kako biblijski pisac kao razlog ulaska bolesti u čovjekov život vidi tri uzroka, a to su: Božji sud, đavao i grijeh. No, biblijski pisac isto tako želi čitateljima poručiti kako treba imati jasnu svijest prema grijehu te da je mogućnost ozdravljenja u molitvi, vjeri i pokoravanju Božjim zakonima. Isto tako, istaknuo je predavač, bolest nije samo posljedica grijeha već i providonosna kušnja vjere (primjer pravednoga Joba) vezana za to koliko čovjek ljubi Boga, te je nadodao kako Bog čovjeka samo upozorava s tim da je u svakoj nevolji Bog čovjeku na poseban način bliz. Dr. Rebić je zaključio kako Bog omogućava da liječenje čovjeka bude uspješno, a kao osnovni preduvjet naveo je čovjekovu vjeru bez koje je ono nemoguće.

Simpozij je završen kratkom diskusijom, a jednoznačan zaključak bio je kako je uloga duhovnosti u modernoj medicini jedno od osnovnih preduvjeta liječenja mnogih bolesti suvremenoga čovjeka.