Istina je prava novost.

Sindrom zlostavljanog djeteta

Trećina djece je povremeno izložena emocionalnom zlostavljanju

Split, (IKA) – Dječji kirurg u KB Split dr. Ivo Jurić govorio je o sindromu zlostavljanog djeteta 7. veljače u velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Tribinu je priredila splitska podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva. Dr. Jurić istaknuo je kako se zlostavljanje i zanemarivanje djeteta može dogoditi u svakoj obitelji i na svakom mjestu. Ono ovisi o nizu čimbenika poput religijskog, običajnog, socioekonomskog pa i psihološkog. Danas razlikujemo četiri kategorije zlostavljanja djece: fizičko, seksualno, emocionalno (psihičko) te zanemarivanje djece. Poražavajuće su brojke koje nam kazuju kako u SAD- u ima tri milijuna zlostavljane djece godišnje, 160.000 ima ozljede opasne po život, dok je u Hrvatskoj od 1991. do 1995. prijavljeno 13.698 zlostavljane djece. Današnji podaci u hrvatskoj govore kako je tjelesno zlostavljane djece od 10 do 20%, svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja, a trećina djece je povremeno izloženo emocionalnom zlostavljanju.
Kod fizičkog zlostavljanja djeteta dolazi najčešće do unakaženije djeteta, traumatskih ozljeda mozga, nekad čak i smrti, a nisu rijetke ni mentalne posljedice kao što su nasilnost, kriminalno ponašanje, samoozljeđivanje, suicidalnost, depresija i anksioznost. Statistika pokazuje kako dio zlostavljane djece kasnije zlostavlja svoju djecu. Što se tiče spolnog zlostavljanja najčešće se zlostavljaju djeca u dobi od 4 do 8 godina, odnosno svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak doživi neki oblik takvog zlostavljanja. Najčešći počinitelji, njih 80% su djeci poznate i bliske osobe, bilo da se radi o rođacima, roditeljima, skrbnicima, susjedima ili učiteljima. Kod djece koja su pretrpjela takvo napastovanje dolazi do promjene u ponašanju, javlja se povučenost, depresivnost, histeričnost, nastaju problemi u odnosu s vršnjacima, izgubljeno je povjerenje u ljude, nastaje nelagoda prilikom fizičkog kontakta, pretjerana briga za braću i sestre, nekad može kulminirati i pokušajem samoubojstva. Pod emocionalnim zlostavljanjem smatra se trajno neiskazivanje ljubavi i pažnje, ismijavanje te podrugivanje, a takvom su vidu nasilja podvrgnuti svjedoci bilo kakvog drugog zlostavljanja jer takva spoznaja u djeteta izaziva brojne psihičke traume. Posljedice ovog zlostavljanja su gubitak samopouzdanja, samopoštovanja i razni neurotski poremećaji, problemi u razvoju osobnosti djeteta, problemi u interpersonalnim odnosima, poremećaji govora itd. Što se tiče zanemarivanja, najčešća su ona kod djece do dvije godine (sami u kući, ne vodi se briga jesu li gladni, žedni ili u opasnosti). Starija djeca su primorana na prošnju ili krađu da bi opstala ili ih se prinuđuje na prostituciju (siromašne zemlje ili zemlje u ratu). Prevencija, nažalost, u svim segmentima u kojima bi mogla djelovati nije iznašla načina da se suprotstavi takvoj agresiji.