Diljem svijeta organiziraju se molitve za ljude zaražene koronavirusom i za nacije koje su najviše pogođene epidemijom. Izrazi solidarnosti, posebice s Italijom, dolaze iz zemalja zahvaćenih ratom i ozbiljnom političkom krizom, gdje lokalno stanovništvo, unatoč velikoj oskudici, pokazuje da je sposobno uočiti stvarnost drugoga, o čemu je papa Franjo govorio prošloga tjedna (četvrtak 12. ožujka) na misi u Domu Svete Marte.

U petak su se katoličke zajednice u Egiptu okupile na molitvi za žrtve epidemije, moleći Gospodina ozdravljenje za zaražene, milosrđe za one koji umiru i utjehu za one koji su zbog te bolesti izgubili svoje najmilije. U izjavi objavljenoj u ime Vijeća katoličkih patrijarha i biskupa u Egiptu, supredsjednici, koptski katolički patrijarh Ibrahim Isaac Sidrak i melkitski patrijarh Youssef Absi, ističu da virus predstavlja globalnu prijetnju te zazivaju Gospodinovu zaštitu za egipatsku naciju, kao i za sve zemlje svijeta.

U Siriji pak, borbe u provinciji Idlib i međunarodni embargo, zbog kojega je cijelo stanovništvo izloženo nestašici, ne sprječavaju kršćansku zajednicu da svoje molitvene i misne nakane posveti posebice Italiji. Primjerice, u katedralnoj župi latinskog obreda u Alepu, posvećenoj sv. Franji Asiškom, vjernici mole za talijanske obitelji, za bolesne i za djecu koja ne mogu pohađati nastavu, odgovarajući tako na dobročinstvo koje su im pružili Talijani i Katolička Crkva u toj zemlji.

O. Ibrahim Sabbagh, župnik katoličke zajednice u Alepu, u razgovoru za Radio Vatikan, među ostalim, istaknuo je da u Italiji imaju mnogo prijatelja i dobročinitelja koji su im pomogli u kriznim godinama, koji su mislili na njih i pratili ih molitvom. Primijetio je također da i danas postoje obitelji koje svake večeri mole za Siriju, posebice za Alep.

Usredotočivši se na temu patnje, o. Ibrahim kazao je kako ona može imati negativne učinke, poput zatvaranja, povlačenja u sebičnost, traženja vlastitoga dobra na štetu dobrobiti drugih, kao i nedostatka solidarnosti ili tvrdoće srca. S druge strane, kada je prihvaćena s vjerom, može imati pozitivne učinke. Tada se  proširi pogled, misli se na Boga i prilazi mu se s molitvom i prošnjom, dok patnja u tom trenutku postaje sredstvo sjedinjenja s Kristom, kao i sredstvo sjedinjenja sa svakom osobom i svakom obitelji koja trpi.