Predraga braćo i sestre!
1. Današnja četvrta nedjelja došašća, koja pada ove godine upravo na Badnjak, potiče nas na snažno ozračje sabranosti i molitve, da bismo se dobro pripravili za skori Gospodinov dolazak.
Živimo u uzdrhtalom i radosnom očekivanju Otkupiteljeva rođenja. Po ulicama i u kućama sve govori o Božiću. Svjetla, ukrasi, darovi stvaraju svojstveno božićno ozračje. Vanjske pripreme, premda potrebne, ne smiju ipak odvratiti pozornost od središnjeg i čudesnog događaja koji se spominje, to jest Isusova rođenja, neprocjenjiva Očeva dara čovječanstvu.
2. Bogoslužje, osobito evanđeoski prikaz, pomažu nam bolje doživjeti Badnjak.
Zaustavimo se promotriti betlehemsku špilju. Kralj svemira dolazi neopskrbljen ni onim najnužnijim što svaka obitelj unaprijed pripravi za rođenje djeteta, a Marija i Josip, za koje nema mjesta u svratištu, moraju se skloniti u bijednu štalu. Jasle će biti prva kolijevka Novorođenoga (usp. Lk 2,7). I stoga je u okviru krajnjeg siromaštva Bog postao jednim od nas. Tako se rađa Očev Jedinorođenac, očekivan od narodâ, Sveta vrata spasenja, koji nas uvodi u puninu besmrtnog života.
U špilji, uz Isusa je Marija, Djevica Majka, koja je znala u potpunoj poslušnosti primiti riječ Božju. Tu je Josip, njezin zaručnik, poslušan tajnovitim naumima Svemogućega, i kada događaji izgledaju neshvatljivi i teško prihvatljivi.
3. Ta slika, u svojoj jednostavnosti, šutljivi je poziv shvatiti u njegovoj pravoj vrijednosti božićno otajstvo, otajstvo poniznosti i ljubavi, radosti i pažnje prema siromašnima.
Dok se u kućama vrše posljednje pripreme jaslica, i pripravlja provesti Božić u smirenom obiteljskom skladu, neka ne uzmanjka čin solidarnosti prema onima koji će, na žalost, ove dane provesti u osami i patnji. Radost ovoga blagdana bit će toliko veća, koliko ćemo je znati više podijeliti ne samo u obitelji, s prijateljima, nego i s onima koji od nas očekuju da ih se sjetimo nečim stvarnim.
Molimo Djevicu da nam pomogne tako slaviti rođenje njezina božanskog Sina moleći zajedno Anđelovo pozdravljenje.