Sisak, (IKA) – Predstavljanje knjige Ivana Grbešića „Brat Ivan Bonifacije Pavletić, mladi svjedok Evanđelja”, održano je u četvrtak 22. ožujka u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Sadržaj knjige čini magistarski rad Ivana Grbešića, svećenika Sisačke biskupije i duhovnika Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, obranjen na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu 2011. godine. Prva je to knjiga koju je o Bonifaciju napisao jedan Hrvat i to u originalu na talijanskom s vlastitim prijevodom na hrvatski jezik. Dvojezično tiskano djelo izlazi u 120. obljetnici smrti sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića.
Knjigu su predstavili o. Mariano Passerini, Dragutin Pasarić i autor. Program je vodila s. Mirjam Kuštreba, a predstavljanje je glazbom obogatila Klapa Janjevo.
U prepunoj dvorani uz brojne Siščane predstavljanju je nazočio i domaćin sisački biskup Vlado Košić, koji je na početku pozdravio goste. Izrazivši radost zbog te knjige, biskup je rekao kako hrvatski narod treba više biti ponosan na svoje svece i blaženike, više ih poštovati i njima se utjecati u molitvu. „To je način kako da se njihovo zaštitništvo i utjecaj proširi, a i temelj da papa nekog Božjeg ugodnika proglasi svetim. Nadam se da će uskoro i naš Ivan Bonifacije postati blaženi”, rekao je biskup.
Član Družbe sinova Bezgrešne o. Mariano Passerini, reda kojem je pripadao i Bonifacije Pavletić, zahvalio je biskupu i Sisačkoj biskupiji na podršci prilikom objavljivanja te knjige, istaknuvši kako je ostao ugodno iznenađen koliko je zanimanje knjiga pobudila na predstavljanjima u Kutini i Samarici. Govoreći o sluzi Božjem Ivanu Bonifaciju, o. Mariano rekao je kako ga je potraga za Božjom voljom odvela u Rim gdje je postao redovnik u tek nastaloj družbi u znaku Bezgrešne Djevice. „Volim ga se sjetiti kao uzora mladih Europljana. Odrastao je u slavenskoj kulturi, znao se prilagoditi, u Grazu njemačkoj kulturi, a u Rimu prigrliti latinsku. On je primjer današnjoj mladeži. Oslanjajući se na zajedničke kršćanske korijene znao je u sebi stvoriti sintezu tri glavne europske kulture: slavenske, germanske i latinske. Svoje redovničko zvanje živio je na uzoran način, a kao temelj svemu stavio je molitvu shvaćenu kao dijalog s Bogom i njegovom Nebeskom Majkom. Znao je kako živjeti evanđeoske vrijednosti na konkretan način, radeći s bolesnima i siročadi, a bio je i izabran od Družbe da bude odgajatelj novih zvanja”, podsjetio je o. Mariano.
Nakladnik Dragutin Pasarić rekao je da je knjiga rasprodana u vrlo kratkom roku, kako je pisana na vrlo lak i pristupačnim način, te da se čita u jednom dahu. Pasarić je kao posebnost knjige istaknuo kroniku života sluge Božjega i događanja oko njega, od rođenja, smrti pa do današnjih dana. „Nakladnička kuća ‘Spiritus movens’ prva je pokrenula prijevod životopisa Ivana Bonifacija na hrvatski jezik. Ta knjiga prvotno je objavljena u Milanu 1920. godine, a prevedena je na hrvatski tek nakon pune 82 godine. Prije toga napravili smo i pretisak Glasnika sv. Josipa, u obliku knjige, a koji donosi Bonifacijev životopis iz 1900 godine. Već tada se spominje da je pokrenut postupak za proglašenje Ivana Bonifacija slugom Božjim. U međuvremenu taj proces je zastao, ali koliko god bio skroman, život Ivana Bonifacija Pavletića nije se izgubio”, poručio je Pasarić.
Autor Grbešić rekao je da je na ideju da u magistarskom radu piše, o do tada široj javnosti malo poznatom Hrvatu, došao jer je ostao začuđen da su na Bonifacijev slavni dan 28. rujna 2008. godine, iz Hrvatske u Rim pristigli brojni hodočasnici na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem. „Ostao sam oduševljen tim slavljem i likom jednostavnoga poniznog i dobrog čovjeka brata Ivana. Uskoro nakon tog događaja trebao sam započeti magistarski rad i pitao sam se o kome pisati. Prvo sam mislio pisati o nekom našem poznatom blaženiku ili svecu, čak i o Chiari Luce Badano, međutim kako je u međuvremenu nastala Sisačka biskupija, rekao sam sebi zašto ne bih pisao o Bonifaciju. Tu se zapravo dogodio taj Božji ‘klik’ i počinje moje poznanstvo s njim, kroz taj slavni dan Bonifacija Pavletića kada su njegovi posmrtni ostaci preseljeni s groblja u generalnu kuću Družbe sinova Bezgrešne”, istaknuo je autor Grbešić.