Sisak, (IKA) – “Zlatomisnik Alojzije Petranović, iz rodne je obitelji prešao u veliku obitelj povijesne Zagrebačke nadbiskupije, koja je od 1997. godine procvjetala u još 4 nove biskupije. Zaredio ga je za svećenika u zagrebačkoj prvostolnici, na Petrovo 1961. godine, s drugim kolegama, ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper. Postao je Isusov svećenik pred 50 godina. To je trenutak, kada je prvi puta kao svećenik poljubio Isusov oltar, i taj poljubac se pamti za čitav život”, kazao je zagrebački kanonik mons. Stjepan Kožul na euharistijskom slavlju koje je u nedjelju 3. srpnja u prigodi svoga zlatnog svećeničkog jubileja predvodio umirovljeni svećenik preč. Alojzije Petranović u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa. Euharistijskom slavlju nazočio je i sisački biskup Vlado Košić, dok su u koncelebraciji sudjelovali zagrebački kanonik mons. Lovro Cindori, dvadesetak svećenika Sisačke biskupije te negdašnji Petranovićevi suradnici.
“Naš svečar želi zajedno s nama u ovoj euharistiji zahvaliti Bogu za život, za mile roditelje, za braću i sestre, za ljepotu života u rodnoj obitelji, za godine intelektualne i duhovne formacije uz izvrsne i crkvene pokojne odgojitelje, za vjerno i predano služenje u svećeništvu: 2 godine u Gornjoj Stubici, 9 godina u Gori i 31 godinu kao aktivni župnik ovdje u Sisku (1973.-2004.). On želi zahvaliti za radost, za Božju riječ i milost, za prepoznatljiv dodir Isusovih ruku i srca! Na svakom mjestu bio je Isusov svećenik, čvrsta i jasna uporišna točka Krista i Crkve, kao i neupitnog domoljublja”, kazao je u homiliji mons. Kožul.
Na kraju misnog slavlja biskup Košić čestitao je zlatomisniku pedeset godina svećeničkog služenja Crkvi Božjoj. Uime župljana i Siščana slavljeniku je čestitke uputio katedralni župnik mr. Antun Sente, ml., uručivši mu sliku “Isus prima na sebe križ”, rad sisačkog akademskog slikara Alema Biočića.
Izražavajući riječi zahvale okupljenom mnoštvu kao i svima onima koji su protkani kroz njegov život, zlatomisnik Petranović je rekao: “Radio sam koliko sam znao i mogao na starim temeljima mnogih prije mene časnih radnika koji su u ovom gradu djelovali ne samo propovijedanjem nego još više i životnim svjedočenjem poput Borkovića, Hulenića, mučenika Žagmeštra, kojega su zvali majkom sirotinje, te mog predšasnika Lončarevića, mučenika Grahovara i mnogih drugih. Ono što sam ja učinio prepuštam prosudbi dobroga Boga i Božjeg naroda”. Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana akademija u čast zlatomisnika.