Istina je prava novost.

Sjećanja na život u požeškoj Kolegiji

Inženjer građevinarstva iz Siska Lojzo Buturac koji je iznio svoja sjećanja na požešku Kolegiju od 1945. do 1947. godine kada su njom upravljali dijacezanski svećenici

Požega, (IKA) – U dvorani bl. Stepinca u Biskupskom domu u Požegi 17. studenoga održana je tribina “Vjerska kultura četvrtkom” na kojoj je inženjer građevinarstva iz Siska Lojzo Buturac iznio svoja sjećanja na požešku Kolegiju od 1945. do 1947., kada su njom upravljali dijecezanski svećenici. Lojzo Buturac rođen je u Djedinoj Rijeci, župa Ruševo, a u požeškoj Kolegiji boravio je u školskoj godini 1945./1946. te 1946./1947., svjedočeći najburnijim godinama ustanove koju ju je prije 170 godina utemeljio zagrebački biskup Aleksandar Alagović kao orfanotrofij. Buturac, koji je u Kolegiju došao kao sedmoškolac požeške Gimnazije, prisjetio se kako se prvih nekoliko mjeseci školske godine 1945./46. do donošenja Ustava u školi molilo prije nastave, a na zidu su visjeli križevi. Međutim, već tada je tzv. komunistička mladež, pripadnici SKOJ-a, pravila neprilike prilikom molitve nedolično se ponašajući i izrugujući se. U proljeće 1946. SKOJ-evci su pozvali sve gimnazijalce u požeško kino Central u kojem su istaknuli da neće dozvoliti da se u Gimnaziji školuju budući “popovi” te djeca iz, po njima, neprijateljskih obitelji. Pročitali su tridesetak imena učenika koji se izbacuju iz omladinske organizacije i gimnazije, a među njima su bili i sva trojica kolegijaša: Vjekoslav Marić, sadašnji župnik u Požegi, Vladimir Koharić i Ivica Begovac. Premda su profesori kazali da SKOJ-evci nisu ovlašteni izbacivati ih iz Gimnazije te da idući dan dođu u školu, njima su SKOJ-evci i fizički onemogućili ulazak u zgradu Gimnazije. Kada je 31. prosinca 1946. donesena odluka kojom se vjerskim zajednicama zabranjuje bavljenje odgojem djece i mladih, svi kolegijaši morali su napustiti zgradu požeške Kolegije, čime je prestao njezin rad. Buturac, koji je svoj cijeli radni vijek proveo kao inženjer građevinarstva u Sisku, zdušno pomažući župnicima sisačkog kraja u gradnji crkvenih objekata, podsjetio je i na tadašnje nemile događaje izvan Kolegije. Tako je početkom listopada 1946. u njegovoj rodnoj župi ubijena vjeroučiteljica redovnica s. Josipa Nevistić, a nekoliko dana poslije i njegov dvadesetogodišnji brat Antun. U proljeće 1947. u Pleternici je ubijena nekadašnja redovnica Lala Kulijer, dok je ruševački župnik osuđen na osam godina zatvora.
Na kraju predavanja Buturcu, koji je bio dugogodišnji orguljaš u sisačkoj župnoj crkvi Sv. Marije te član Pastoralnog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, zahvalio je požeški biskup Antun Škvorčević. Na ovaj način, dodao je biskup, žele se sačuvati uspomene prema onim osobama koje su davno prije živjele, ali su ostavile svoje tragove, dušu i srce, koji su utkani u našu, hrvatsku, sudbinu.