Sjednica Mješovitog povjerenstva Ministarstva prosvjete i športa i NKU HBK

Zagreb, (IKA) – Sjednica Mješovitog povjerenstva Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske i Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije održana je 10. srpnja u kabinetu zamjenika ministra prosvjete i športa Ivana Vavre u Zagrebu. Na dnevnom redu sjednice bili su odluka o novom nastavnom programu “Etika” u srednjoj školi – formulacija o alternativnosti vjeronauka, provedba Ugovora s obzirom na dva sata vjeronauka tjedno, izbor nadzornika za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, program Obuka prosvjetnih djelatnika za primjenu vježbi iz sustava “Joga u svakodnevnom životu” u dodatnim obrazovnim programima – preporuka Ministarstva, te prilagođeni program vjeronauka za osobe s teškoćama u razvoju. Na sjednici su bili nazočni Vavra, pomoćnica ministra mr. Vesna Bilić, načelnik Lautaro Galinović, viša savjetnica Nevenka Lončarić Jelačić, predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin, viši savjetnici mr. Žarko Relota i dr. Rudi Paloš te viša savjetnica u Zavodu za unapređivanje školstva RH Nataša Vulić. U Prosvjetnom vjesniku br. 1 2003. donesena je odluka o novome nastavnom programu “Etika” u srednjoj školi. Odluku je potpisao ministar dr. Vladimir Strugar, a NKU HBK uvidio je dva elementa Odluke kao nedovoljno jasno formulirana. U odluci se, naime navodi: “Kako je u ostvarivanju ovog programa uočena velika podudarnost s alternativnim programom Vjeronauk (katolički) izrađen je novi te se počevši od 2002./2003. uvodi u primjenu” (br.1.) NKU HBK smatra da se formulacija navedene rečenice mora promijeniti, jer govor o “alternativnom programu vjeronauka (katoličkog)” zadire u pravno valjano ostvarenje Ugovora između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture koji govori da će “Republika Hrvatska… jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu…” (čl. 1.). Isto tako, NKU HBK smatra da se gore navedenom formulacijom Odluke ne poštuje Provedbeni dokument Ugovora o katoličkom vjeronauku i javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, gdje se kaže da je “katolički vjeronauk u javnim i srednjim školama obvezni predmet za one učenike koji ga izaberu” (čl. 1.). U posljednjem poglavlju Odluke pod naslovom Uvjeti i način realizacije programa (str. 23.) navodi se da je “za ostvarenje ovih zadaća potrebno filozofsko obrazovanje nastavnika (profesor filozofije i diplomirani filozof s pedagoškom kompetencijom – položenim ispitima iz pedagogije, psihologije odgoja i obrazovanja, didaktike i metodike nastave filozofije)”. NKU HBK smatra da se tom Odlukom poništavaju dosadašnje odredbe i praksa prema kojima je diplomirani teolog bio, uz navedenu stručnu spremu, ravnopravni izvoditelj nastave etike (NN, 5. siječnja 1996). Na sjednici je zaključeno da se NKU HBK obvezuje u pisanom obliku dostaviti prijedlog promjene formulacije o alternativnosti vjeronauka (katoličkog), a što se tiče mjesta diplomiranih teologa kao ravnopravnih izvoditelja novoga nastavnog programa “Etike”, zaključeno je da se pravnoj komisiji Ministarstva uputi zamolba za rješenjem toga pitanja. Prijedlog rečenice o alternativnosti vjeronauka (br. 1. Odluke) glasi: “Nastavni program Etika uveden je odlukom ministra prosvjete i športa u srednje škole 1995./96. godine. Nakon izrade novoga nastavnog programa Etike u srednjim školama, isti se, počevši od 2002./2003. uvodi u primjenu”. Potom je NKU na sjednici priložio članovima Mješovitog povjerenstva popis osnovnih i srednjih škola u RH u kojima se ne održava nastava vjeronauka po dva sata tjedno. Zaključeno je da nad/biskupijski katehetski uredi imaju pravo zahtijevati provođenje Ugovora o dva sata vjeronauka tjedno u onim OŠ u kojima za to postoje mogućnosti i za koje katehetski ured može osigurati vjeroučitelja. Ravnateljstva OŠ, na temelju zahtjeva Katehetskog ureda o provedbi dva sata vjeronauka, traže dopuštenje Ministarstva koje će, prema riječima članova Mješovitog povjerenstva, biti pozitivno riješeno. O provedbi Ugovora o dva sata vjeronauka tjedno u srednjim školama nije bilo govora. Bilo je riječi i o pothvatu nevladine udruge “Joga u svakodnevnom životu”. Vlada RH je u veljači 2003. odobrila (uz financijsku potporu), a Ministarstvo prosvjete i športa u lipnju iste godine preporučilo je program i projekt Društva “Joga u svakodnevnom životu”. Ministarstvo je preporuku proslijedilo na urede državne uprave u županijama te Gradskom uredu za obrazovanje i šport u Zagrebu. Riječ je o pilot programu koji će se održavati u tijeku školske godine 2003./04., a upućen je onim nastavnicima i profesorima koji to osobno žele izabrati, ali ne i provoditi unutar nastavnoga sustava u školama RH. Propozicije natječaja, kao preduvjeta za prihvaćanje tog Projekta, bile su “da ne bude religijskih obilježja kao ni drugih usmjerujućih svjetonazorskih elemenata”. “Joga u svakodnevnom životu” prihvaćena je samo u tehničkom obliku njena provođenja. Navedeni je program strogo izvannastavni i neutralni s obzirom na svjetonazor koji bi država preko svojih institucija eventualno provodila. Nakon jedne godine provest će se stručna evaluacija Programa od strane Ministarstva, a u timu će biti i stručnjak iz područja te teme u ime Katoličke crkve. Ministarstvo prosvjete i športa pozitivno gleda na osmišljenje i ostvarenje prilagođenog, odnosno posebnog programa vjeronauka za osobe s teškoćama u razvoju. Sve u svezi s tim predmetom potrebno je ostvarivati kako sa stručnjacima pojedinih područja, tako i s institucijama određenim za to područje djelovanja.