Zagreb, (IKA) – Sjednica Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog pod predsjedanjem predsjednika toga Vijeća sisačkog biskupa Vlade Košića održana je u utorak 16. travnja u zgradi HBK u Zagrebu. Molitvom i prigodnim sjećanjima članovi Vijeća komemorirali su i osvijetlili lik i ekumensko djelovanje nedavno preminulog člana Vijeća dr. preč. Antuna Čečatke. Članica Vijeća koja je bila prisutna na sprovodu, prenijela je članovima glavne misli izrečene u govorima i ukupno ozračje dostojanstva, smirenosti i zahvalnosti kod mnoštva prisutnih. Kao i u brzojavu sućuti kojega su uputili nadležnom Ordinariju dr. Čečatke, nadbiskupu Marinu Srakiću, članovi Vijeća još jednom su sa zahvalnošću visoko vrednovali ukupni ekumenski doprinos dr. Čečatke. Premda iznenađeni njegovim odlaskom, jer je – ljudski gledano – mogao još mnogo toga dati, članovi Vijeća izrazili su vjeru da odsada u njemu imaju nebeskog promicatelja i zagovornika kršćanskog jedinstva na zemlji. Uz razmatranje aktualnog ekumenskog i međureligijskog konteksta kod nas i u svijetu Vijeće je osobitu pažnju posvetilo odvijanju svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. S obzirom na nejasnoće i poteškoće koje se katkada javljaju u pogledu pitanja osoba i zajednica koje sudjeluju u odvijanju programa Osmine, još jednom je istaknuto da su u raznim sredinama prakse različite, ali je prema katoličkim načelima za to pitanje uvijek nadležan mjesni ordinarij, koji o tome odlučuje vodeći se mjesnim okolnostima i pastoralnom razboritošću. Budući da različit pristup u kontekstu relativno male zemlje kao što je Hrvatska može zbunjivati i katoličke vjernike i vjernike drugih Crkava, Vijeće ipak preporučuje da se prakse u našim biskupijama nastoje što više uskladiti, osim u iznimnim slučajevima, kod kojih će mjesne okolnosti i pastoralna razboritost rezultirati time da se kao primjerenije pokaže neko drugo, različito rješenje. Vijeće je, među ostalim, izrazilo nadu da će početak pontifikata pape Franje, koji je imao i snažno ekumensko obilježje, katolicima ali i drugim kršćanima biti poticaj da i sami molitvom i djelom pridonesu jačanju povjerenja i rastu zajedništva i suradnje među kršćanima različitih Crkava.