Osijek, (IKA) – Sjednica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog održana je 14. i 15. lipnja u prostorijama Srijemskog vikarijata u Petrovaradinu i Kapucinskog samostana u Osijeku. Član Vijeća generalni vikar za Srijem biskup Đuro Gašparović, izvijestio je o ekumenskim i interkonfesionalnim odnosima na području Srijema.

Prema nekim procjenama na tom najistočnijem području Zagrebačke metropolije, između Save, Dunava i hrvatske državne granice živi još oko pedeset tisuća katolika, od kojih su dvadesetak tisuća tzv. “kriptokatolici” i pasivni vjernici, čija pripadnost Katoličkoj crkvi dolazi do izražaja samo u posebnim prilikama kao što su sprovodi, krštenja i slično. Procjenjuje se da je tijekom rata i nakon njega s toga područja otišlo oko dvadeset tisuća katolika. Budući da se broj katolika i dalje smanjuje, da bi opstali na tom području katolicima je, kao manjini unutar većine, potrebna osobita podrška i razumijevanje. Značajan je broj mješovitih brakova. Mons. Gašparović je ocijenio da su u sadašnjoj situaciji odnosi katoličkih i pravoslavnih vjernika i hijerarhije dobri, u duhu uzajamnog kršćanskog poštivanja. Članovi Vijeća, na čelu s domaćinom mons. Đurom Gašparovićem, predsjednikom Vijeća biskupom Vladom Košićem i tajnikom Vijeća dr. Jurom Zečevićem, posjetili su 14. lipnja u Novom Sadu i bačkog episkopa Irineja Bulovića, s kojim su se zadržali u podužem razgovoru i koji je odnose katolika i pravoslavnih opisao kao bratske, te 15. lipnja pravoslavni manastir Hopovo na Fruškoj gori i katoličku župu u Rumi.

Drugom dijelu sjednice bila je domaćin kapucinska zajednica u Osijeku. Član Vijeća, dr. Zdenko Tenšek, kapucin, izvijestio je o ekumenskom doprinosu osječkog kapucinskog samostana, u kojemu se molitva za jedinstvo kršćana tijekom siječanjske svjetske molitvene osmine prakticira redovito još od davne 1927. godine, što je osobito značajno za osječku multikonfesionalnu sredinu.

Budući da se ove 2005. godine navršava 40 godina otkako su papa Pavao VI. i patrijarh Atenagora I. uklonili ekskomunikacije iz 1054. godine, Vijeće je podsjetilo na taj znakovitošću i simbolizmom bogati događaj, pozvavši da njegovo obilježavanje na različitim razinama bude nadahnuće novom ekumenskom zamahu i inicijativama, koje će pridonositi međucrkvenom zbližavanju i postizanju punog jedinstva među kršćanima.