Na sjednici je dogovoreno da će se Križni put za hrvatske branitelje i njihove obitelji, u kojem su pozvani sudjelovati svi članovi braniteljskih udruga i civilnih stradalnika Domovinskog rata iz Zadarske županije, i svi drugi koji to žele, održati na petu korizmenu nedjelju, 17. ožujka s početkom u 15 sati, od mjesta Radošinovac na brdo Kamenjak u zaleđu Vrane. Nakon pobožnosti Križnog puta će biti mogućnost za ispovijed, a potom misno slavlje na brdu Kamenjak.

Na vrhu brda Kamenjak nalazi se kapelica Svih svetih koja je podignuta iznad jame u kojoj su kosti ubijenih civila u Drugom svjetskom ratu. U spomen na žrtve Drugog svjetskog rata, kapelicu je 13. lipnja 1995. blagoslovio zadarski nadbiskup Marijan Oblak. Nadbiskup Oblak predvodio je na toj lokaciji prvu pobožnost Križnog puta kojega je blagoslovio 1995. godine.

Križni put prema Kamenjaku i kapelicu izgradili su prognani Polačani od 1991. do 1995. godine. U to vrijeme župnik u Radošinovcu bio je don Igor Ikić, sadašnji dekan dekanata Zadar – Zapad, koji je bio u dnu te jame duboke 57 metara i vidio kosti stradalnika. Kamenu kapelicu izgradili su župljani Polače i susjednih mjesta. U jami su kosti 87 Hrvata iz ravnokotarskih mjesta, najviše iz Polače – 42 Polačana ubijeni su na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1944., a u jami su i kosti ubijenih ljudi iz Raštevića, Lisičića i Podgrađa.

Inače, svake godine na Veliki petak, pripadnici Hrvatske vojske i policije i drugi sudjeluju u pobožnosti Križnog puta od zaseoka Bakovići u podnožju Križnog puta do brda Kamenjak. Tu inicijativu bio je pokrenuo don Tomislav Baričević,  nekadašnji vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji.

Šesta sjednica Povjerenstva za kauzu slugu Božjih Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem predstojnika don Filipa Kucelina održana je u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u petak, 16. veljače.

Zadaća toga Povjerenstva je promicati poznavanje svećenika Zadarske nadbiskupije ubijenih iz mržnje prema vjeri u procesu kauze i među narodom održavati sjećanje na primjere izvrsnosti kršćanskih svjedoka uopće, obilježavajući to prigodnim crkvenim događajima na razini Nadbiskupije.

Na sjednici je dogovoreno da će se na proljeće u Novigradskom dekanatu čije je središte župa sv. Josipa u Obrovcu, u suradnji sa župom sv. Jurja u Kruševu, hodočašćem vjernika Zadarske nadbiskupije i prigodnim duhovnim programom obilježiti 80. godišnjica stradanja (1944.-2024.) fra Ante Pavlova, don Ante Adžije i vjernika laika iz Kruševa koje su partizani i četnici ubili u Drugom svjetskom ratu. Samo u Drugom svjetskom ratu stradalo je 150 mladih Kruševljana, a Kruševljani su stradali i u Domovinskom ratu.

Pavlov je bio župnik Kruševa, ubijen u 40.-oj godini života, a Adžija je bio župnik Starigrada – Paklenice, ubijen u 64.-oj godini života. Obojica svećenika su duhovno podignuli kršni i nekad oskudni podvelebitski kraj gdje su djelovali. No, tim ljudima svojim osobnim angažmanima i radom darovali su neizmjernu pomoć i u materijalnoj egzistenciji koja je njihova ostavština do danas – omogućili su ljudima Kruševa i Starigrad – Paklenice vodoopskrbu pitkom vodom izgradnjom vodovoda. Velika je simbolika u tom daru vode dvojice svećenika, fra Ante i don Ante koji su ljude darovali osnovnim životnim sastojkom, vodom, naviještajući Isusa Krista kao izvor žive vode. Privodili su ljude tom nepresušnom, božanskom vrelu vječnog života za kojim ljudi žeđaju, u duhu Isusovih riječi Samaritanki koje joj je uputio upravo na zdencu: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“.

Iz biografija Pavlova i Adžije

Fra Ante Pavlov bio je župnik Kruševa od 1933. do 1944. godine. Rođen je 1905. u Kaštel Gomilici gdje je završio Osnovnu školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. U Franjevački red stupio je 1922. na Visovcu, a za svećenika je zaređen 1928. godine. Nakon nekoliko godina pastoralnog rada u raznim župama, 1933. postaje župnik Kruševa. Kao poduzetan i sposoban svećenik, organizirao je gradnju vodovoda u Kruševu, od izvora Osojnice na brdu Orljaku do sredine sela. Tom vodom Kruševljani se i danas služe.

Tijekom Drugog svjetskog rata, samozatajni župnik fra Ante bio je uz svoj narod. Pred Božić 1943. partizani su provalili u župnu kuću, uhitili fra Antu te su ga s trojicom kruševskih župljana: Stipanom Anićem, Ivanom Šošom i Rokom Erslanom, odveli i zatočili u selo Žegar u kojem su živjeli pravoslavni. Mjesec dana su ih mučili i ubili 22. siječnja 1944. U izvješću karinskog gvardijana fra Krune Tadina Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen, izvadili su mu oči naživo i onda je ubijen iz puške, 22. siječnja 1944. godine”.

Uspomena na fra Antu i sada je zahvalno prisutna u Kruševu. Na inicijativu bivšeg kruševskog župnika fra Ivana Nimca, o 75. obljetnici fra Antine mučeničke smrti, 2019. župa sv. Jurja u podnožju župne crkve podigla je brončani kip fra Ante koji ga prikazuje kako iz svojih ruku nudi vodu za piće, uz izvor vode osojničke, „jer je kao Isus dao svom narodu krv i vodu“, navodi Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja čiji je bio član. Kip fra Ante Pavlova visok 2,20 m izradio je akademski umjetnik Maroje Batić, lijevan je u ljevaonici ‘Ujević’ u Zagrebu.

Don Ante Adžija je rođen 7. svibnja 1880. u Sinju gdje je završio franjevačku klasičnu gimnaziju, a potom je kao mladi franjevac bio u novicijatu u Kruševu. U Šibeniku je završio studij teologije i filozofije. Za svećenika je zaređen 1902. godine. Kao franjevac je služio u Karinu, župnik je bio u Zlopolju (Drniški dekanat, Šibenska biskupija) i Kruševu. U svojoj 44. godini života prelazi u dijecezanske svećenike Zadarske nadbiskupije te je od 1923. godine, zadnjih 20 godina života bio župnik u Starigrad – Paklenici. Don Ante je sa svojim starigradskim župljanima vlastitim rukama 1930. godine izgradio zavjetnu crkvicu Velike Gospe na Velikom Rujnu, planinskoj visoravni Velebita na približno 1000 m nadmorske visine, gdje se puk do danas svake godine u velikom broju okuplja osobito na slavlju svetkovine Velike Gospe. Kao ljubitelj prirode i Gospin štovatelj, tu je crkvicu pohodio i blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.

Don Antu su uhitili četnici 1. travnja 1944. u župnoj kući u Starigradu. Na leđa su mu stavili veliki teret streljiva i uputili su se s njim prema Obrovcu.  Potom su zapalili župnu kuću koja je bila ruševina sve do 1970. godine. Putem su don Antu mučili i nakon dva dana ustrijelili na livadi. Zemni ostaci njegovog tijela su 1959. godine preneseni na groblje u Starigrad – Paklenicu.

Svjedočanstva o djelovanju svećenika Zadarske nadbiskupije u Domovinskom ratu

U suradnji ta dva nadbiskupijska Povjerenstva, za kauzu i za branitelje, a na prijedlog don Kreše Ćirka, župnika Obrovca i člana Povjerenstva za kauzu, odlučeno je da će Zadarska nadbiskupija prirediti izdanje – monografiju o djelovanju svećenika Zadarske nadbiskupije u Domovinskom ratu.

U svakom postupku za kauzu vidi se koliko su dragocjena prikupljena svjedočanstva i koliko vrijede zapisi i svjedočanstva suvremenika i ljudi koji su poznavali  živote osoba za koje se pokreće proces kauze. U poznavanju teške situacije u društvu i Crkvi u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu i poraću kada je stradalo puno klera i vjernika laika, domoljubno osvještenih i ubijenih baš zbog svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi, osobito je potreban doprinos i vrijedna su svjedočanstva ljudi iz toga vremena, a među njima su mnogi već stari ili su i umrli.

Da bi se od zaborava i nepoznavanja sačuvalo sjećanje na doprinos svećenika Zadarske nadbiskupije i prenijela istina o stradanju hrvatskog naroda i Crkve u Domovinskom ratu budućim generacijama, Zadarska nadbiskupija će sabrati svjedočanstva zadarskih svećenika koji su tijekom Domovinskog rata djelovali na ratištima, bili su kao župnici uz svoj narod, s njima i kao prognanicima i izbjeglicama.

Također, u poraću, upravo se u gradu Zadru i župama Zadarske nadbiskupije molilo za oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka iz haškog zatvora, jer i u poraću i u naše vrijeme neki nastoje relativizirati istinu o Domovinskom ratu i izjednačavati krivnju između Hrvatske koja je bila napadnuta zemlja i žrtva i Srbije koja je, s četnicima i tzv. JNA, izvršila agresiju na Hrvatsku.

U prilog trajnog zapisa i svjedočanstva još jednog teškog vremena u povijesti hrvatskog naroda i Crkve, kada se krvlju branila i stvarala samostalna hrvatska država, tim jedinstvenim izdanjem svjedočanstava želi se predstaviti i na trajni spomen ostaviti vrijedno i požrtvovno crkveno, duhovno i tjelesno zalaganje i izlaganje svećenika Zadarske nadbiskupjie u Domovinskom ratu u kojem je srušeno oko stotinu crkvenih zdanja. Bili su prognani desetci tisuća stanovnika iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, s posljedicama rana i tragovima stradanja koji su vidljivi i godinama poslije. Nadbiskupija i svećenici učinili su puno u povratku vjernika na njihova ognjišta, čemu se obnovom i izgradnjom obnovljenih ili potpuno novih crkava u cijelosti bio posvetio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Na obje sjednice bio je i mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije koji je praktičnim smjernicama uputio na realizaciju pojedinih događaja i podržao prijedloge rada tih Povjerenstava.