1. U današnjem globalizacijskom svijetu, u kojem je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, jedna od važnih zadaća suvremene škole jest promicanje odgoja i obrazovanja što pridonosi izgradnji vlastitog identiteta.
U izgradnji identiteta važne su tri razine socijalizacije: 1) međugeneracijsko prenošenje s odraslih na mlađe; 2) institucionalno prenošenje – preko institucija kao što su obitelj, škola i Crkva; 3) osobna formacija koja oblikuje osobu u moralno biće sa specifičnim identitetom.
Imajući u vidu složenost suvremenog društva jasno je da socijalizacija nije čin koji se jednom dogodi i završi. Oblikovanje identiteta mukotrpna je zadaća koja se rješava tijekom cijeloga života. Za konačni ishod, zasigurno presudnu ulogu imaju najranije godine života. Čežnja za identitetom potječe od želje za sigurnošću. Identitet znači identificirati se, ali i razlikovati se. Imati isti identitet znači osjećati istu pripadnost. To znači imati bliskost, solidarnost, obveze, prvenstveno obveze ljubavi i poštovanja prema vlastitoj povijesti, tradiciji i zemlji (usp. PERA, M., Zašto se trebamo zvati kršćanima, Liberalizam-Europa-Etika, Split 2009, str. 25-26.).

2. U modernoj kulturi identitet se pojavljuje kao neka vrsta slagalice koju više ne možemo sastaviti po prethodno utvrđenoj shemi. To je proces. Za djecu i mlade zahtjevna je zadaća da niz komadića uspješno razmjeste u smislenu cjelinu. Teškoće su veće, jer slika koju bi trebali složiti nije unaprijed zadana i teško je biti siguran jesu li svi potrebni dijelovi dostupni. U slaganju vlastitog identiteta veoma je bitna sigurnost u izvore koje posjedujemo i sigurnost da se isplati dodatni napor kako bi se one što nedostaju naknadno priskrbilo.
Kriza identiteta povezuje se s gubljenjem sigurnosti i urušavanjem institucija koje su dugi niz godina činile premisu na kojoj je bilo izgrađeno moderno društvo. U modernom vremenu svijet oko nas razrezan je u slabo usklađene fragmente, a pojedinačni životi iscjepkani u niz loše povezanih epizoda.
Suvremeno društvo nije više pogodan humus iz kojeg bi se dobivali trajni poticaji za odgovornost i stvaralačko djelovanje. Djeca i mladi sve su manje odgajani da budu stvaratelji i proizvođači, a sve su više formirani i uvježbani da budu potrošači. Obrazovanje potrošača nije jednokratna kampanja ili nešto što se postiže jednom za svagda. Počinje veoma rano i traje čitav život. Pozive na potrošnju djeca i mladi nalaze posvuda, počevši od poplave dnevnih televizijskih i novinskih reklama, internetskih stranica, plakata na zidovima, časopisa, do raznoraznih savjetnika u rješavanju životnih pitanja.

3. Složit ćemo se da je obitelj najodgovornija u oblikovanju osobnosti, posebno u najranijoj fazi, ona je temeljna matrica u djetinjstvu prema kojoj se grade svi budući odnosi, ona bi trebala biti odgojno mjesto u pravom smislu riječi. No, dobro znademo kroz koje krize prolazi suvremena obitelj i da zapravo često može biti i zapreka na putu odrastanja i osamostaljenja djeteta. Polazeći od činjenice da su mnogi odgojni problemi povezani s narušenim obiteljskim odnosima ili, što je sve češći slučaj, s odsutnošću jednog ili obaju roditelja, povećala su se očekivanja od škole.
Škola, uz tržište rada, ima snažan utjecaj na oblikovanje identiteta djece i mladih, jer postignuti rezultati postaju temeljni kriterij u vrjednovanju njihovih sposobnosti. Upravo zbog toga što se danas velika pozornost pridaje znanju, važno je stalno posvješćivati da je zadaća škole, uz prenošenje znanja i usvajanja vještina, socijalizacija i inkulturacija djece i mladih. Škola je mjesto gdje se, uz znanje, stječe duhovno-moralna i socijalna formacija. Ona je posrednica temeljnih ljudskih vrijednosti sa zadaćom da oplemenjuju i osposobljuju za skladan suživot. Povijesno nas iskustvo uči da izgradnju i budućnost hrvatskoga društva ne možemo graditi isključivo na gospodarsko-tržišnoj osnovi. Vrijednosti i načela trebaju biti temelj naših zajedničkih napora.

4. Suvremena škola ima zadaću njegovati i čuvati kulturnu baštinu kao dio nacionalnoga i kulturnoga identiteta, te osvješćivati važnost kulturne baštine u globalizacijskim procesima. “U današnjem pluralističkom društvu, kakvo je i naše hrvatsko, potrebno je upoznati i čuvati vlastiti religiozni, kulturni i nacionalni identitet kako bi se čovjek mogao otvarati prema drugima i ravnopravno sudjelovati u dijalogu i izgradnji novoga svijeta” (BOZANIĆ, Josip, Najnovija istraživanja o vjeronauku u školi, Predavanje na tribini Zajednički vidici, Zagreb, 27. svibnja 2009.). Jedan od temeljnih razloga uvođenja vjeronauka u škole jest upravo upoznavanje, čuvanje i razvijanje vlastitoga identiteta te upoznavanje i poštivanje tuđega kulturnog, nacionalnog i religioznog identiteta. (usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, Zagreb 1998., str. 4-5).
Ispravno shvaćen odgojno-obrazovni proces pomaže pojedincima da postanu svjesni svojih korijena kao uporišnih točaka koje im omogućuju da odrede svoje mjesto u svijetu, ali ih ujedno poučavaju poštivanju drugih kultura. Promicanje domoljublja, kulturnog i nacionalnog duha usko je povezano s promicanjem međukulturalnih kompetencija. Ohrabrujuće je što se i u nas sve više čuje riječ o potrebi razvijanja svijesti o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine te nacionalnog identiteta Hrvatske.

5. Neosporno je da su religije u svim civilizacijama bitan element kulturnog iskustva. Religija je prisutna u povijesti, književnosti, umjetnosti, filozofiji, u svim disciplinama i samom čovjekovu djelovanju. Kultura bez religije nije potpuna. Uloga vjeronauka u školama u Republici Hrvatskoj, ali i u suvremenoj Europi iznimno je velika. Vjeronaučna nastava pomaže učenicima otkrivati kršćanske korijene Europe, jasno ističući ne samo ukorijenjenost kršćanske vjere u povijesti europskog kontinenta, nego i njezin trajan pozitivan utjecaj na sve razine društvenog života. Riječ je o promicanju kršćanske kulture koja pridonosi promicanju čovjeka i stvaranju novog lica Europe koje neće biti samo pragmatično i tržišno usmjereno, nego otvoreno za istinu, ljepotu, dobrotu i solidarnost.
Svjedoci smo i oprečnih događanja u Europi. Današnja je moralna kriza Europe, “kriza vjere, gubitak povjerenja u vjerske vrjednote europske tradicije, što danas uništava našu civilizaciju. Otpad od kršćanstva rađa gubitak identiteta jer ne dopušta osjećaj zajedničkoga podrijetla i pripadnosti.” (PERA, Marcello, Zašto se trebamo zvati kršćanima. Liberalizam-Europa-Etika, Split 2009., str. 53.). Kultura nikada nije religiozno neutralna stvarnost, kao što ni vjera nikada nije kulturno sterilna. “Zbog činjenice da čovjeku otkriva tko je i kako treba ostvariti svoje ‘biti čovjek’, vjera stvara kulturu, vjera je kultura.” (RATZINGER, Joseph, Fede, Verità, Tolleranza. Il Cristianesimo e la Religione del mondo, Siena 2003., str. 66.).

6. Za promicanje identiteta, kao i svake druge vrijednosti, zaduženi su svi školski predmeti i aktivnosti koje se ostvaruju u školi. U tome ipak posebnu ulogu i nemjerljiv doprinos ima vjeronauk u školi. Kršćanstvo je na poseban način graditelj kulture. Bez poznavanja kršćanskih izvora učenici nisu u stanju razumjeti hrvatsku i europsku kulturu ni povijest, koje su prožete kršćanskim, kulturnim i duhovnim izričajima. Bespredmetno je dovoditi u pitanje povezanost religije (u našem slučaju osobito kršćanstva) s povijesnom i društveno-kulturnom tradicijom u mnogim narodima. Kršćanstvo je duboko obilježilo našu povijest i život hrvatskog naroda. Kod nas je oduvijek postojao najbliskiji odnos između kulture i religiozne dimenzije. Kršćanstvo je integralni dio identiteta i izričaja hrvatskog naroda, izvor i nadahnuće principa i etičkih normi.
Vjeronauk u školi ima zadaću otkriti povezanost, odnosno prožetost kulture i Evanđelja; pomoći čitati međuovisnost Evanđelja i naše povijesti i sadašnjosti. Nastoji otkriti i protumačiti značenje određenih kulturoloških stvarnosti prisutnih u pojedincima i u društvu, značajnih za vjerovanje i vjerski život. Otkriva se također značenje religijskih znakova i simbola, kojih se izvori nastoje pronaći u kršćanskoj objavi. Mnogi elementi kulture, prisutni u društvenom okružju, kao što su: slike, predmeti, djela, običaji; nositelji su religijskih sadržaja.

Škola je u Hrvatskoj još uvijek u traženju najprikladnijih odgovora na pitanja obrazovanja i odgoja djece i mladih. Vjerujem da svi želimo da naša djeca i mladi budi osposobljeni za životne zadaće i odgovornosti. Škola bi trebala biti mjesto u kojem će učenici oblikovati svoj identitet sazrijevajući, učeći o sebi, o drugima, o svijetu koji ih okružuje; mjesto u kojem će naučiti prihvaćati druge, dijalogizirati s njima, poštivati druge u njihovoj vjerskoj, rasnoj i nacionalnoj različitosti. Čvrst i stabilan identit učenika najbolji je pokazatelj uspješnosti jedne škole.

7. Nalazimo se u došašću. To je vrijeme iščekivanja, pripremanja i duhovnog osnaživanja kako bismo što vjerodostojnije proslavili blagdan Kristova rođenja. U tajni Betlehemskog djeteta promatramo lice u kojem iščitavamo Božju ljubav i blizinu. Bog je upravo u liku djeteta postao čovjeku shvatljiv i dohvatljiv. U Isusu Kristu ljudska je narav uzdignuta na najveće dostojanstvo. Ljudsko tijelo i ljudska narav postali su istinski Božji šator.
Božić je blagdan koji nas uvijek iznova potiče na razmišljanje o čovjekoljublju, o dostojanstvu ljudske osobe, o pravu na život. Pogled na Novorođeno dijete potiče svakog čovjeka na ljubav, susretljivost, dijalog, uzajamno pomaganje i poštovanje; potiče na poštivanje svakog čovjeka upravo zato jer je čovjek.
Adventski vijenac, bor, jaslice, polnoćka, blagdanski obiteljski stol, solidarnost i briga za siromašne, međusobno darivanje i čestitanje važna su obilježja kršćanskog identiteta, ali i izričaji hrvatske kulture, tradicije i duhovne baštine. Zato obilježavanje Božića u školama i drugim javnim institucijama smatram izrazom brige za očuvanje i promicanje temeljnih kršćanskih i kulturnih vrijednosti.
S tim mislima, svima vama poštovane ravnateljice i ravnatelji, kao i svima ovdje nazočnima, vašim učenicima i djelatnicima, a osobito vašim obiteljima želim sretan Božić i blagoslovljen novu 2010. godinu.