Zagreb, (IKA) – U sklopu Teološko-pastoralnog tjedna “Pastoral pred pitanjima suvremene znanosti” u velikoj dvorani Međubiskupijskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu predstavljena je 24. siječnja knjiga Ivana Goluba i Vladimira Paara “Skriveni Bog. Nove dodirne točke znanosti i religije”, u izdanju Teovizije.
Uime organizatora Teološko-pastoralnog tjedna zagrebačkog KBF-a okupljene nadbiskupe i biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i uzvanike pozdravio je dr. Željko Tanjić. Spomenuo je da je knjiga koju se predstavlja nastala proširenjem studije objavljene u časopisu za intelektualna i duhovna pitanja “Nova prisutnost” te istaknuo podudarnost održavanja TPT-a posvećenog odnosu pastorala i suvremene znanosti i objavljivanja knjige posvećene novim dodirima vjere i znanosti. Ravnatelj nakladničke kuće Teovizija Ivica Domaćinović predstavio je sadržaj djela. Prof. Golub kazao je, između ostaloga, kako se raduje što među sudionicima predstavljanja vidi mnoge koje je gledao u klupama na zagrebačkom KBF-u u tijeku 80 semestara koliko predaje, kao i lica kolega iz svojih studentskih dana.

Izaija, prorok i pjesnik, motrio je svijet prirode i svijet ljudi, tijek vremena i hod povijesti, povijesti koja obuhvaća ne samo prošlost, nego i sadašnjost i budućnost. Nazirao Boga koji je tu na djelu, ali ne i na oku. I uskliknuo: “Uistinu Ti si skriveni Bog – Vere tu es Deus absconditus” (Iz 45,15). Taj uzvik začuđenosti izvija se i iz naših usta koji motrimo svijet prostim okom i pomagalima koja nas odvode kako u svemirska prostranstva tako i u atomske prostore. Na istom iskustvu mutatis mutandis temelji se knjiga “Skriveni Bog” dvojice autora, teologa i fizičara. Nije to knjiga sastavljena od dva susljedna dijela. Ne govori u prvom dijelu fizičar pa u drugom teolog ili obrnuto, već se u njoj isprepliću u jedan vijenac prirodne i bogoslovne znanosti, kazao je prof. Golub. Nakon desetljeća sučeljavanja i isključivanja i bahatih postupanja, u ovoj knjizi idu ukorak vjera i znanost, teologija i prirodne znanosti – jedna i druga u poniznosti. Govor teologije o Bogu samo je približan, ali približnost ne dokida sigurnost. Govor prirodnih znanosti o prirodi je približan, ne dokučuje prirodu u potpunosti. Zbliženost, zbližište teologije i prirodnih znanosti dakle jest u obilježju približnosti teologije i u obilježju približnosti prirodnih znanosti – u poniznosti. Prijateljski razgovor ili sugovor znanosti i umjetnosti, vjere i teologije pridonosi tome da govor o Bogu bude što bliže onomu tko Bog jest. Skriveni, ali prisutni Bog očituje se tragom koji je priroda, čovjekom koji je slika Božja, savršenom slikom Božjom koji je utjelovljena Riječ, Isus Krist, kazao je prof. Golub.
Akademik Paar naveo je kao fizičar nekoliko povijesnih primjera gdje su upravo svećenici donijeli prekretničke prinove u prirodnim znanostima. Napomenuo je kako je predstavljanje knjige ujedno spomen desetgodišnjice njegove znanstvene suradnje s prof. Golubom. Nadovezao se na približnost prirodnih znanosti, koje – oprimjerio je to matematskim operacijama – ne posjeduju apsolutnu egzaktnost. Čovjek nikad neće biti u stanju da ljudsku sudbinu svede u determinističke okvire, da potpuno ovlada ljudskom sudbinom. Te nesavladive znanstvene barijere koje je razotkrila moderna znanost, imaju i krupne posljedice na odnos znanosti i religije: nikada, čak ni u načelu, čovjek neće moći biti svemoguć. Čovjek nikad neće moći doći u položaj da igra ulogu Boga, pred kojim su jedinim sve tajne svijeta jasno raskriljene, kazao je prof. Paar, profesor. Na kraju je progovorio o malo poznatom povezivanju kršćanske teologije i kvantne fizike od strane teologa Josepha Ratzingera, sada pape Benedikta XVI. Ukazao je kako teolog Ratzinger u pitanjima o Bogu prilazi kvantnoj fizici, te upozorio na Ratzingerovo razmišljanje o približnosti govora fizike u vezi sa strukturom materije. Kardinal Ratzinger ističe kako je Nobelovac fizičar Niels Bohr, kad je uveo u fiziku pojam komplementarnosti, uputio na teologiju: na komplementarnost Božje pravednosti i milosrđa. Ratzinger ne ukazuje samo na približni karakter znanstvenih spoznaja, nego i na utjecaj stava promatrača na rezultate u proučavanju prirode. Tu teolog Ratzinger vidi skriveno uzajamno djelovanje između vjere i modernog mišljenja i ističe neminovnost komplementarnog mišljenja.