Vatikan, 24. 5. 2000. (IKA) – “Čovjek u traganju za istinom. Filozofija, znanost i vjera; perspektive za treće tisućljeće”, naziv je dvodnevnoga znanstvenog skupa koji je 23. svibnja započeo u Vatikanu. Skup je priređen u prigodi predstojećeg Jubileja znanstvenika, na kojem će se okupiti predstavnici najuglednijih svjetskih sveučilišta, čija je središnja proslava u Rimu četvrtak 25. svibnja. Na skupu sudjeluje oko 350 profesora, istraživača i znanstvenika iz cijeloga svijeta, pripadnika katoličke vjere, ali i ostalih kršćanskih vjeroispovijesti i ostalih religija. U svjetlu enciklike “Vjera i razum” (Fides et ratio) sudionici razmišljaju o odnosima između vjere i razuma na različitim područjima znanosti: od onih temeljnih (filozofija i teologija) preko prirodnih pa do humanističkih i društvenih. Istodobno je istaknuta “mudrosna” dimenzija znanosti prema kojoj napredak u istraživanju prirode i čovjeka ne smije nikada biti odijeljen od razvoja etičkih vrijednosti usmjerenih davanju smisla života.
Predsjednik Papinskog vijeća za kulturu, koje je potaknulo održavanje toga skupa, kardinal Paul Poupard u svom je uvodnom govoru na skupu istaknuo kako znanost, kao traženje istine, može s vjerom uspostaviti plodni dijalog, no uz uvjet da je ne upotrijebi na pogrešni način, preobražavajući je u sredstvo moći i iskrivljavanja stvarnosti.
Od najbeznačajnijih predmeta svakodnevnog života sve do nedavnih velikih otkrića o ljudskome genomu i svemiru, sve oko današnjega čovjeka kao da odražava draži nezaustavljivog napretka koji u znanosti nalazi trajnu hranu. Lako se dogodi, istaknuo je kardinal, da se tu i tamo javi napast da ono što “se može” učiniti poistovjeti s onim što je s moralnoga i etičkog stajališta dopušteno, kao u slučaju “genetske manipulacije, umjetne oplodnje, eksperimenata na ljudskome zametku”. Unatoč tome glavni izazov za Crkvu čini se da ne dolazi od znanosti kao takve, već prvenstveno od nekih vladanja koja su s njom povezana; scijentizma, praunuka besplodnog pozitivizma sedamnaestog stoljeća te skepticizma, odnosno napuštanja svake sigurnosti, gorke rezignacije koja je sazrela s Hirošimom, Černobilom i tolikim drugim slučajevima u kojima se na tragični način pokazalo kako znanstveni napredak ne znači isto što i napredak općenito.
S tim stavovima, rekao je kardinal, nalazimo se na izvorima kulturalne krize suvremenog svijeta. Kriza koja može biti riješena samo povratkom izvornim pojmovima znanosti i vjere koji su kompatibilni jer su oboje, premda na različite načine, upravljeni služenju istini. U tome pogledu oba područja mogu biti korisni jedno drugome: znanost oslobađajući religiju “natruha” predrasuda, a vjera vraćajući znanosti njezinu najizvorniju – “mudrosnu” dimenziju te njezin prvenstveni značaj znanosti i čisteći je od materijalističkih ideologija i ideologija koje se suprotstavljaju ljudskome dostojanstvu. (h05421sa)