Požega, (IKA) – Skupština arhiđakona i dekana Požeške biskupije održana je ožujka pod predsjedanjem požeškog biskupa Antuna Škvorčevića 13. ožujka u Dvorani sv. Lovre Biskupskog doma u Požegi. Nakon molitve Trećeg časa biskup je u pozdravu rekao kako smatra važnim, dok se odvijaju drugi korizmeni programi, održati i skupštinu dekana i arhiđakona te razmotriti određena pitanja povezana s njihovom službom. Rekao je da je dekan u Zakoniku kanonskog prava nazvan „vicarius foraneus”. Ustvrdio je da je ta služba suradnički najuže povezana s biskupovim služenjem i zajedničkim poslanjem, istaknuvši da se riječ „foraneus” koja znači vanjski može tumačiti zemljopisno i upravno, ali uvijek povezano s duhovnom naravi te službe.
Spomenuo je kako postoji unutarnja duhovna povezanost između biskupa i svećenika te svećenika međusobno po svetom krštenju, sakramentu svetoga reda i poslanju koje im je povjereno. Rekao je da pisac Knjige Mudrosti iz koje je pročitan kratki ulomak u molitvi Trećeg časa na svoj način potiče na razmišljanje o tome. Pisac, naime, tvrdi da Bog ljubi sva bića i ne mrzi ni jedno koje je stvorio, upućujući na Božju ljubav kao trajnu nutarnju poveznicu između Boga i njegova stvorenja. Dodao je da taj isti pisac ujedno podsjeća na umijeće kojim Bog pristupa svome stvorenju, gleda kroz prste na ljudske grijehe – ne da ih utvrdi u njima – nego da ih potakne na kajanje. Biskup je ustvrdio kako bi crkveni ljudi jedni prema drugima, pa tako i biskup i dekani prema svećenicima trebali nastupati s milosrđem koje službenike oltara ne smije utvrđivati na krivom putu, bilo u osobnom životu bilo u upravi i pastoralu, nego pozivati na obraćenje. Rekao je da na takav postupak potiče i papa Franjo, čija se četvrta obljetnica izbora za službu Petrova nasljednika slavila upravo 13. ožujka, te je pozvao arhiđakone i dekane na molitvu za uspjeh svih njegovih nastojanja. „U spomenutom smislu Knjige mudrosti valja razumjeti i naš današnji pokušaj da na ovoj skupštini utvrdimo svećeničke propuste u vođenju župa koji proizlaze iz zapisnika dekanskih vizitacija kako bismo im pomogli popraviti ih”, zaključio je biskup.
Potom je Ivan Ereiz, bilježnik Biskupskog ordinarijata, na temelju obavljenog proučavanja ovogodišnjih zapisnika dekanskih vizitacija župa, predstavio određena pitanja s obzirom na sam obrazac vizitacija, stanje svećenika u duhovnom i materijalnom pogledu, pastoralnu situaciju pojedinih župa. U raspravi je među ostalim spomenuta važnost svećeničkih godišnjih duhovnih vježbi, mjesečnih dekanatskih rekolekcija te formacijskih susreta na kojima se treba razgovarati o pitanjima teološko-pastoralne naravi. Među njima se trenutačno nalaze izazovi koje je pokrenula postsinodska apostolska pobudnica pape Franje Amoris laetitia. Posebna pozornost posvećena je stanju župne kateheze koja ima osobito značenje s obzirom na uvođenje ljudi u život po vjeri. Istaknuta je uloga župnih pastoralnih vijeća u tom pogledu te doprinos vjeroučitelja koji svojim teološkim znanjem mogu uvelike pomoći da djelovanje spomenutih vijeća bude što plodonosnije. Istaknuto je kako upravo u radu župnih pastoralnih vijeća treba doći do izražaja suradnja svećenika i vjernika laika, koju u skladu s višekratnim biskupovim poticajima valja promicati u Požeškoj biskupiji.
Biskupijski ekonom Dražen Akmačić je arhiđakonima i dekanima prikazao koji problemi u upravi župnim vremenitim dobrima proizlaze iz njihovih ovogodišnjih vizitacijskih zapisnika, iz primopredajnih zapisnika prigodom župničkih premještaja te župničkih godišnjih financijskih izvještaja. Nakon rasprave biskup je zaključio kako dekanske i arhiđakonske godišnje vizitacije nemaju smisao samo u tome da se zabilježe u zapisnicima određene činjenice pastoralne i upravne naravi, nego da potaknu i pomognu svećenike u što pravilnijem i zauzetijem vršenje svoga poslanja.
U drugom dijelu rada skupština je razmotrila pitanja vezana uz spomen 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije i proslavu Trećeg biskupijskog euharistijskog kongresa. Biskup Škvorčević uputio je na sve ono što je potrebno učiniti da bi župne, dekanatske i arhiđakonatske euharistijske postaje bile istinska priprava za Biskupijski euharistijski kongres. Rekao je kako euharistijske postaje i sam Kongres trebaju uključiti sve razine vjernika kako bi on bio očitovanje i ostvarenje Crkve, svjedočenje da je ona euharistijska zajednica. Podsjetio je i na važnost dobrog organiziranja takvih slavlja kako bi obrednost omogućila njegovim sudionicima da što potpunije budu dionicima otajstva. Dane su konkretne smjernice po kojima se treba ravnati u organiziranju spomenutih postaja.
Na kraju se razgovaralo o još nekim pastoralnim pitanjima, među kojima i o biskupijskom hodočašću u Rim, susretu mladih u Vukovaru, slavljima potvrde. Biskup je zahvalio arhiđakonima i dekanima za sve ono što nastoje činiti u suradnji s njime i svećenicima, za dobro Isusove Crkve u Požeškoj biskupiji.