Slavimo život!

Svrhu svog poslanja koje mu je Otac povjerio Isus je uvijek iznova priopćavao svojim učenicima i drugim suvremenicima riječima i djelima koja je činio. Jedan od najsažetijih izričaja svrhe Isusova poslanja jest njegova tvrdnja: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10).

Iz bezgranične ljubavi koju nam je iskazao već u djelu stvaranja, Bog nam pruža svoju pomoć i u djelu spasenja. Ljubavlju potaknut htio bi da nam bude dobro, da budemo sretni i radosni te da naša sreća nema kraja. Isključivi razlog Božjeg učovječenja jest povratak blaženog življenja i radosti druženja nama koji smo se grijehom predaka našli izvan ozračja blaženstva kojemu je izvor Bog, a jamstvo prijateljstvo s Bogom. Po Isusovoj procjeni život s Bogom najdragocjenije je što imamo: “Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samog izgubi ili sebi naudi” (Lk 9,25).

Određivanje našeg odnosa prema vlastitom pa i tuđem životu po Božjoj je velikodušnosti prepušteno slobodnom opredjeljenju i vlastitom izboru. Po daru slobode Bog nam uvijek pruža mogućnost izbora između raznih opcija, od kojih neke mogu biti protivne Bogu i dobru nas samih. One postoje za to da bi naš izbor doista bio čin slobode, a ne prisile. Uz dar slobodnog izbora Bog nam upućuje pouku i savjet za izbor dobra. Već je u Starom zavjetu Bog poručio narodu: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj!” (Pnz 30,19) Izbor dobra naše je slobodno opredjeljenje, pa stoga i nosi vrijednost slobodna, a ne prisilna čina. Izbor života i opredjeljenje za život na taj način zadobivaju vrijednost slobodna opredjeljenja za najizvrsnije dobro.

Isusova riječ o “izobilju života” upućuje na pomisao o življenju života koji ne dosiže mjeru izobilja ili punine. Iskustvo potvrđuje različitost kvalitete življenja već u pogledu zdravlja i bolesti, bogatstva i siromaštva, znanja i neznanja, stupnja kulture, životnog standarda, civilizacijskih dostignuća… Kvaliteta pojedinog života određena je s jedne strane zadanim datostima, a s druge strane našim svjesnim ili nesvjesnim djelovanjem. Svjesno djelovanje otvara prostor našem utjecaju na određivanje kvalitete života, a to znači da uključuje i našu odgovornost. “Čovjek je kovač vlastite sreće” mudrosna je misao koja izriče uvjerenje i iskustvo o našoj slobodi u izgradnji, formiranju i organiziranju življenja.

Mi, učenici Isusovi, svoj život prihvaćamo kao dar koji nam Bog daje. U Božjem darivanju života od njegovog začetka otkrivamo veličinu Božje ljubavi, a u providnosnom podržavanju svakog novog trena življenja uranjamo u beskraj Božje dobrote. Dar života znak je Božjeg povjerenja u pojedinog čovjeka jer je život rasadnik šansi i mogućnosti za rast i donošenje roda; prilika za suradnju s Bogom; poligon za ostvarenje dostojanstva ljudske osobe. Život je naprosto dar Ljubavi voljenoj Osobi, Božji dar čovjeku. Ljubav savršenog, apsolutnog, svemoćnog i beskrajnog Boga prema nesavršenom, ograničenom i često potpuno bespomoćnom stvorenju razlog je i temelj našeg radovanja i slavlja.

Slaviti život bitna je odrednica kršćanskog stava. Ona se proteže kroz sve životne situacije i impregnira sve pore življenja. Kršćanin slavi život i onda kad osjeća njegovu puninu, ali i onda kad do mjere punine nedostaje malo, više, mnogo. Razlog slavljenja života uvijek postoji i nije nepostojeći ni onda kad je život još u nevidljivu začetku, ili su njegov razvoj i tijek obilježeni bolesnim skretanjem ili bolnim prijelomima.

Načini slavlja života različiti su, stupnjeviti, primjereni raznolikosti situacija.
Slaviti život najprije uključuje stav zahvalnosti za život. Zahvalnost je izraz svijesti da životu nismo gospodari, nego upravitelji. Upravitelj uživa povjerenje gospodara, da će u slobodi odgovorno raspolagati darovanim životom donoseći primjeren plod.

Svjesni smo međutim da umjesto zahvalnosti za život u sebi i oko sebe često otkrivamo sebičnost, da uspon u društvu preko leđa drugih, pa i bliskih, ljudi sve više postaje pravilo te da karijerizam i zakidanje bližnjih radi vlastita probitka, neplaćanje zaposlenika i uskraćivanje prava radnicima uzima sve više maha.

Zahvalnost za dar života valjalo bi naprotiv mnogo više izraziti njegovanjem prijateljstva, velikodušnim dijeljenjem vremena s najbližima i potrebnima, otvaranjem za ljepotu i stvaralaštvo, otkrivanjem vrijednosti požrtvovne ljubavi, izgradnje karaktera, razborita raspolaganja vremenom. Nema veće vrijednosti nego darovati sebe drugima.

Razborito i odgovorno upravljanje uključuje poštivanje dara života. Poštovati život znači prihvatiti svrhu koju je životu odredio darovatelj. Život poštuje onaj koji ga ne obezvrjeđuje, ne omalovažava, ne prezire i ne zloupotrebljava. To se podjednako odnosi na vlastiti život kao i na živote ljudi oko nas.

Svjedoci smo, napose u posljednje vrijeme da se život umnogomu sve manje poštuje. Nasilje svi oblika i vrsta buja i postaje sve očitije. Osobito vidimo kako nasilje u obitelji, koja bi trebala biti rasadnik ljubavi i skladnih odnosa, uzrokuje brojne, teške rane i odnosi teške žrtve. Sve više svoje razorno djelovanje širi i među najmlađima, među djecom u školi. Ima li naše društvo snage poštivati nedjelju i preporučiti je obiteljskom zajedništvu?! Obitelji se međutim, u nemogućnosti da nađu lijeka napetostima i sukobima, sve češće razdvajaju, supružnici rastaju, ostavljajući duboke bolne tragove u svim članovima, najviše djeci. Očaj i besmisao, nemogućnost nošenja s vlastitom slobodom, očekivanjima vlastitim i onima okoline uzimaju danak u najrazlčitijim oblicima ovisnosti. Ljudi bježe od sebe, često u psihičke i duhovne bolesti. Nepoštivanje dara života, smisla postojanja u prijateljstvu sa stvoriteljem i stvorenjem, postaje čovjekov najljući neprijatelj.

Slavljenje života nužno uključuje njegovu zaštitu. Štititi život očekivana je obveza svakog razumnog bića, a upravo je ona vrlo često u teškom iskušenju, osobito kad se radi o životu drugih i k tomu slabih ljudi.

Kao da sve lakše postaje uzeti na sebe gospodarenje životom, svojim i tuđim. Ubojstva i razbojstva, kriminal, samoubojstva očajnika koji ne vide drugi izlaz – često među braniteljima – nepotrebne smrti u prometnim nesrećama, oduzimanje prava na život nerođenima i stavljanje u pitanje vrijednosti života ostarjelih. Sve to iziskuje obnovu temeljne vrijednosti svakog života i potrebu zaštite života svugdje gdje je on ugrožen.

Pomagati život ili pomagati živjeti slabima, nemoćnima, marginaliziranima… izazov je Kristovu učeniku. Konačna plodnost jednog života mjeri se baš mjerom pružene pomoći potrebnima. Pritom svi stojimo pred izazovom novog zajedništva, solidarnosti, međuodgovornosti i žurne potrebe da opće dobro postane iznova vrijednost za koju se vrijedi založiti.

Nedjelja Caritasa prilika je da osvježimo svoju svijest o daru života i ražarimo slavljenje života zahvalom, poštivanjem, zaštitom i pomaganjem.
Pozvani smo biti odgovornim upraviteljima Božjega svijeta. Svijet u kojem živimo Božji je svijet, zajednička baština. Za nas u Hrvatskoj naša je domovina prostor za koji nosimo posebnu odgovornost. Odgovornost da je učinimo ljepšom, boljom, pravednijom za svakoga njenog stanovnika.
Pozvani smo mijenjati svijet. Slavan je to poziv, poziv na djelovanje u kojem nikada nećemo biti sami. Slavimo li život u zahvalnosti, poštujući ga i štiteći te pomažući svakomu u njegovoj potrebi, naš Gospodin Isus Krist bit će s nama.

Mons. Josip Mrzljak
Predsjednik Hrvatskog Caritasa