U jutarnjim satima Udruga branitelja Domovinskog rata grada Cresa organizirala je već tradicionalni svečani mimohod u kojem su, uz branitelje, sudjelovali i predstavnici gradskih i vjerskih vlasti. Predvođeni državnim stijegom i zastavama ratnih postrojbi prošli su gradskim ulicama od trga ispred samostana Svetog Frane do gradskog groblja gdje su predstavnici Udruge branitelja i Grada Cresa položili vijence pred spomen-ploču hrvatskim braniteljima. Tamo se okupljenim građanima kratko obratio gradonačelnik Kristijan Jurjako, a molitvu je predvodio gvardijan franjevačkog samostana o. Vitomir Glavaš.

Predstavnici branitelja i gradskih vlasti potom su se okupili na misnom slavlju koje je u župnoj crkvi predvodio župnik i dekan Malog Lošinja don Roberto Zubović, uz kojeg su bili i drugi svećenici rodom iz Cresa ili u službi na Cresu. Na euharistijskom slavlju prisustvovali su svećenički kandidati iz Krčke biskupije koji ljetuju na otoku, te veliki broj bogoslova iz raznih franjevačkih provincija s područja Hrvatske, BiH, Slovenije i Konga koji su na Cresu započeli četverotjedni program pripreme za svečane zavjete.

U propovijedi je vlč. Zubović obrazložio evanđeosko izvješće o Isusovu prvom čudu u Kani Galilejskoj te poručio svima koji su danas ostali bez vina, koji više ne osjećaju radost gozbe, da im Gospodin govori: „Samo vjeruj, vidjet ćeš slavu Božju i znaj da Bogu ništa nije nemoguće“. 

„Krist nije na svadbi u  Kani učinio samo veliko čudo pretvorivši vodu u vino nego i još jedno čudo. On je u Kani brak, ženidbu, pretvorio u svetinju, u sakrament. Isus je svojom nazočnošću blagoslovio njihov brak, posvetio ga i obogatio svojim milostima. Ako je igdje potreban Isus i njegova milost, to je potreban kod osnivanja nove obitelji. Poruka je jasna: ako želimo da nam život bude sretan i blagoslovljen, moramo pozvati Isusa u goste. Isto tako,  moramo učiniti ono što On od nas traži“, rekao je vlč. Zubović.

U nastavku homilije govorio je o važnosti odmora: „Nije dovoljan izolirani i osamljeni odmor, bilo koji slobodni dan u tjednu. Potrebno je imati i zaštititi dan odmora, osobnog i zajedničkog, a u našoj kulturi i tradiciji to je nedjelja. Nedjelja je osim za Gospodina i za obitelj. Ako se nedjelja pretvori i svede na običan radni dan, bez nje bi i svakodnevlje postalo praznije, bez vina, bez smisla. Upravo nedjelja kao dan osobnog i zajedničkog odmora osvjetljava, osmišljava i čini kvalitetnijim rad i život radnog tjedna. Nedjeljno vrijeme posvećeno i darovano Bogu i bližnjima nije nikada izgubljeno“.

Vlč. Zubović na kraju propovijedi osvrnuo se na značaj Dana pobjede: „Današnji je dan jedan od onih koji su neizbrisivo upisani u našu hrvatsku povijest. Bio je to, i ostao, dan pobjede, ponosa i slave, a zbio se na blagdan Majke Božje – Gospe Snježne. Bio je to blagoslov neba na uporne i ustrajne molitve i branitelja i naroda. Tolike su oči bile uprte u sveti znak Križa Kristova, podignutog na mnogim mjestima, a krunica o vratu branitelja i u rukama vas vjernog naroda postala je draga i neotuđiva svojina, sveti znak prepoznavanja vjere i nade i ljubavi i budućnosti hrvatskoga naroda. Budimo zahvalni svim onim velikodušnim pojedincima, obiteljima, majkama i očevima, kćerima i sinovima, sestrama i braći, hrabrim i radosnim braniteljima, koji su kršćanski živjeli i radili i molili za ovo sveto tlo. Budimo zahvalni živeći i radeći tako da ovaj sveti mali dio svemira, ostane uvijek sretna i blagoslovljena Lijepa naša domovina!“