Solin, (IKA) – “Evo me Gospodine, pozvao si me!” radosno je klicalo trinaest sestara Služavki Malog Isusa slaveći svoje redovničke zavjete, uoči svetkovine Velike Gospe, u četvrtak 14. kolovoza u samostanu sv. Rafaela Arkanđela u Solinu. Jedna sestra položila je prve redovničke zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, dvije sestre obnovile su svoje privremene zavjete na godinu dana, devet sestara zahvalilo je Gospodinu za 50 godina redovničkih zavjeta a jedna sestra proslavila je 60 godina redovničkih zavjeta. Misno slavlje u samostanskoj kapeli, koja je posvećena u lipnju protekle godine, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s petnaest svećenika.

Prve privremene redovničke zavjete položila je s. Marija Matea Krstičević, a s. Marija Iva Serdarević i s. Marija Marina Mužinić obnovile su privremene redovničke zavjete na godinu dana. Za 50 godina redovničkih zavjeta Gospodinu su zahvalile s. Marija Adela Vojković, s. Marija Domitila Ćubelić, s. Marija Eligija Rosandić, s. Marija Gerarda Ćubelić, s. Marija Marijeta Tomašević, s. Marija Riharda Posavec, s. Marija Sostenija Mateljan, s. M. Venancija Vlašić, s. Marija Vendelina Martinović, a s. Marija Margareta Prkut zahvalila je gospodinu za 60 godina redovničkih zavjeta.

Svećenike na čelu s nadbiskupom, sve redovnice, osobito slavljenice, njihovu rodbinu i prijatelje, č.M. Mariju-Anu Kustura, kao i ostale vjernike na početku misnoga slavlja pozdravila je provincijalka splitske provincije Svetog Josipa s. Sandra Midenjak, zahvalivši Bogu i Majci Božjoj na tom velikom događaju.

“‘Evo me Gospodine, pozvao si me!’ riječi su kojima vi, drage sestre, izražavate svoju ozbiljnost i potpuno predanje Bogu, ali i kojima sve nas, u različitim zvanjima, pozivate da se približimo našem Gospodinu Isusu Kristu. Stoga se ovom događaju raduje cijela Crkva”, kazao je nadbiskup Barišić, uvodeći u misno slavlje. U svjetlu njihovih karizmi i onoga što one progovaraju današnjem čovjeku, kojemu taj govor nažalost nije posve razumljiv, nadbiskup je kazao: “Današnji čovjek ne razumije riječi potpunoga predanja Bogu i čovjeku, ne razumije što znači reći: ‘Evo me Gospodine, pozvao si me!’ Jer ovo je vrijeme ‘velikih’, vrijeme obilježeno naglaskom, ‘nadmoći’ osjećaja nad razumom, užitkom nad moralnim vrednotama, sebičnošću nad općim dobrom, manipulacijom nad služenjem. No, unatoč tomu, mi znamo da su čistoća, siromaštvo i poslušnost ono istinski veliko ne u logici svijeta ali jest u logici Božje ljubavi”, istaknuo je mons. Barišić te zaključio: “Da bismo u tomu ustrajali trebamo poput Blažene Djevice Marije biti čuvari Božje Riječi, trebamo biti oslonjeni na srce Božje i držati ruku na ‘pulsu’ najpotrebnijih”. Obrativši se sestrama koje su polagale i obnovile redovničke zavjete, pohvalio je njihovo sebedarje kojim su se u cvijetu mladosti Isusu potpuno darovale kao svome zaručniku do kraja života. Budite ponosne što vas je Bog izabrao da budete Njegove i što ste poslušale Gospin savjet da njezinom Sinu služite u čistoći, siromaštvu i poniznosti. Vi ste u današnjem svijetu svijetli znak s neba, istaknuo je nadbiskup Barišić, a sestrama koje Bogu zahvaljuju na pedeset i šezdeset godina redovničkoga života, rekao je da su zbog svoje vjernosti i ljubavi prema Bogu, Crkvi, svojoj družbi i hrvatskom narodu od Boga blagoslovljene obiljem Njegovih milosti.

U lipnju protekle godine sestre su proslavile 70. obljetnicu dolaska u Solin te su za tu prigodu obnovile svoj samostan sv. Rafaela Arkanđela i Dom za štićenike s posebnim potrebama o kojima skrbe Služavke Malog Isusa. U Solinu su počele živjeti i raditi 1937. godine kada su došle prve četiri sestre i smjestile se u unajmljenoj kući za koju su plaćale mjesečni najam. Današnji samostan podigle su 1940., u njemu su imale dječje zabavište i djevojkama držale pouke krojenja i šivanja. Samostan je 1943. stradao od bombardiranja i redovnice su morale napustiti grad i skloniti se kod svojih sestara u Kaštel Kambelovcu, odakle su se vratile u Solin dvije godine poslije. Godine 1951. u samostan su počele primati štićenike s posebnim potrebama, kojih sada u samostanu ima dvadeset te je za njih uređen jedan kat u prizemlju kuće. Redovnice su od početka bile uključene u vjerski život župe Gospe od Otoka, ali od 1958. godine u crkvi vode crkveno pjevanje i drže vjeronauk, sve do danas. Svojim su pjevanjem pod ravnanjem s. Dulceline Plavša uljepšali i ovu svečanost.